Nuklearni rat za nogomet završio je brže nego što je počeo. Trajao je kraće nego kubanska nuklearna kriza, njegove posljedice ćemo vjerojatno osjećati još godinama. Te nekako u svojoj toj drami oko Super Lige, nekako su video igre postale krivac. Ili barem predmet zavisti pojedinih nogometnih dužnosnika.
Florentino Pérez (Real Madrid) bio je prilično glasan, a kao i skoro svaki političar pun govana. Govorio je o nadolazećoj smrti nogometa, o tome kako će klubovi propasti, postavivši sebe kao nekog velikog spasitelja koji će napraviti sve da se to ne dogodi. Istovremeno je govorio o tome kako nogomet ne privlači mlade generacije, dok je šef Juventusa Andrea Agnelli govorio o konkurenciji koju imaju uz igre kao Fortnite ili Call of Duty. I pri tome je, kako bi u ovom krajevima kazali, promašio ceo fudbal.
Da. Nogomet je sport uz kojeg su mnogi na ovim prostorima odrasli. Školske torbe kao stative i lopta, to je bilo sve što je bilo potrebno da bi bilo gdje mogli zaigrati. Da, to je bilo nekada, te iako i danas ima toga, činjenica je da zbog video igri toga ima u manjoj mjeri. I nisu video igre ubile nogomet, ubio ga je on sam. Nekada se nogomet mogao gledati vikendom na nekoj od televizija s nacionalnom frekvencijom. Danas? Uz sve te silne ugovore koje lige postižu, nogomet je polako otišao iz platnog zida. Morate kupiti određeni paket kako bi gledali određene utakmice. Te s većom cijenom autorskih prava, cijene pretplate na te kanale rastu. Želite gledati nogomet? Platite nekome, bez toga nema gledanja. Ako ne platite, ne gledate. Ako ne gledate, ne možete postati fan.
S druge pak strane Fortnite ili pak Warzone za Call of Duty imaju potpuno besplatnu točku ulaska. Ne koštaju ništa, a ako želite kozmetiku, koja je potpuno opcionalna, možete platiti. To je on ono ‘protiv čega se nogomet bori’, a kao ideja borbe protiv toga, kako bi privukli mlade, je osnivanje najskuplje lige, koja bi imala najskuplja prava, i za koju bi morali plaćati više nego do sada. To zvuči kao potpuno suprotno od onoga što žele postići – vratiti mlade. A razlog tome je što je to samo lažna floskula iza koje je jedino važno napuniti vlastite džepove, a ne biti neki spasitelj nogometa.
Drugi aspekt ove priče veže se uz 21. stoljeće i ulazak u gotovo kompletno digitalno doba. Sport i turbo popularne serije su neke od rijetkih stvari koje mogu natjerati fanove da se u točno određeno vrijeme uključe i gledaju. FOMO za serije, dok je kod sporta to čista činjenica kako ih nije baš zabavno gledati kada nisu u živo. A sve manje ljudi želi imati obavezu biti ovisno o vremenu. Želi gledati seriju? Odgledat će je u komadu na Netflixu u vremenu kada njemu paše. Voli hokej, probat će naći gdje ima neki hokej, ili će zaigrati NHL na konzoli, ili tražiti stvari na youtube-u vezane uz isti, neće zbog toga iz kompromisa što nema ničega drugoga odgledati nogomet. Ljudi sve manje i manje gledaju ono što ih ne zanima, ili što ih površno zanima. S time se ne muči samo nogomet, nego je to problematika koju ima cijelo društvo. I video igre. Teško će Call of Duty naći kupca i igrača u nekome koga baš ne zanima FPS žanr. Naprosto ima dovoljno izbora kako bi to kompenzirao i stalno bio angažiran uz to što mu paše i u čemu uživa.
Sve ostalo je laganje mase. Koje, kao što smo vidjeli, im nije prošlo.
