Iako je poljski studio People Can Fly počeo Outriders raditi još 2015. godine, mnogima je igra na radar došla tek ove godine u veljači, kada je demo skupio oko 2 milijuna igrača. Looter shooter u izdanju Square Eniqa, što bi moglo poći po krivu, pogotovo uz prvi april kao datum izlaska?

Zemlja je koljevka čovječanstva, ali ljudski rod ne može zauvijek ostati u koljevci.

Konstantin Tsiolkovsky

Odmah ću priznati, niti za jednu igru koju sam recenzirao nisam napravio toliko ‘istraživanje’ kao za ovu. Razlog je veoma jednostavan, dok sam igrao kampanju nisam naišao na toliko problema o kojima sam čitao diljem interneta, pa sam morao vidjeti kakve su to probleme ljudi imali. Tijekom dvadesetak sati trajanja kampanje, jedino što sam vidio vezano isključivo uz single player komponentu je jedan NPC koji je do pola propao u zemlju te kopiju mog kamiona na jednoj mapi na nebu. To je to. Imao sam sreće, pošto je kod drugih ljudi bilo enormnih problema, premda je dobar dio njih vezan uz multiplayer aspekt, što ću se dotaknuti kasnije, pošto sam i ja imao iste. A problema je bio, od banalnih u kojima se neće otvoriti vrata potrebna da bi nastavili misiju, pa do svog mora tehničkih poteškoća.

Prvi pogled na planet

Kampanja nas stavlja na planet Enoch, na kojeg su ljudi morali odseliti nakon što su devastirali vlastiti planet. Kada kažem ljudi, pri tome mislim samo na šačicu odabranih koji su imali tu sreću, dok je dio ostao zatočen na planetu bez resursa. Dolazak na Enoch trebao je biti novi početak, ali već prilikom prve misije, naš junak biva ozlijeđen u veoma čudnim planetarnim uvjetima koji vladaju i kako bi mu (ili njoj) spasili život od smrtne ozlijede, stavljaju ga u krio-komoru. Nakon buđenja, koje izgleda svega nekoliko minuta kasnije, saznaje kako Enoch nije takav raj kakvim su ga smatrali, kako je situacija ista kao na Zemlji s koje su pobjegli, gdje se ubija za hranu, i kako je prošlo preko 30 godina od zamrzavanja. Jedino drugačije je to što sada imamo nadnaravne sposobnosti. Anomalija, glavna planetarna opasnost, koja je ubila skoro sve koji su imali direktan doticaj s njom, neke ostavi na životu, postaju ono što zovu ‘ALtered’ sa nadnaravnim sposobnostima.

Kampanja nakon toga ide u smjeru shvaćanja što se to točno dogodilo, i zašto je planet kojeg su smatrali rajem postao pakao. U toj pustolovini glavnom liku pomagat će družina koja s njime ide u kamionu od lokacije do lokacije te polako razotkriva pravu istinu. Meni je priča bila veoma dobra, ja sam ljubitelj SF tematike, i dok ovo nije bilo ni blizu najboljim uradcima s kojima sam se imao priliku susresti, kazat ću da je riječ o veoma dobroj priči. Meni su likovi bili sasvim dobri, premda moram priznati kako voice acting kod svih nije na identičnoj razini, tako da neki izgledaju osjetno uvjerljivije od drugih. Isto tako, meni je osobno veoma drago što su ostavili poljski štih u cijeloj toj priči, kao omaž zemlji iz koje studio dolazi. To uvijek poštujem. Najveća mana priče je bilo gledati bilo koji cinematic, gdje je namješteno na potpuno suludu trešnju kamere (koju možete podesiti u opcijama). To je napravljeno tako loše da mi je u jednom trenutku došlo zlo koliko je neprirodno za gledati, sve dok nisam podesio opcije.

Pjesma leda i vatre

Outriders se odlučio ispričati priču kroz hrpu manjih lokacija kroz koje prolazimo kako kampanja traje, uz naravno različite biome sa različitim neprijateljima. Od nekad urbane lokacije sve do snijega i leda pa do džungli i pustinja. Svaka izgleda spektakularno na svoj način. Na svakoj od toj lokacija ima nekoliko stvari vezano uz glavnu priču, kao i nekoliko sporednih misija koje možete odraditi, a i jedno i drugo je postavljeno prilično linearno, uz relativno male lokacije na kojima će se održavati borba. Mjesta za cover ima sasvim dosta, no hoćete li ga koristiti itekako ovisi o tome što i kako ste odlučili igrati. O tome koju od 4 klase ste izabrali i koje su njene prednosti i mane. Meni osobno je igra bila daleko najbolja kada nisam koristio cover, iako moj lik nije bio napravljen za solo igranje koliko za multiplayer. Borbe su veoma dobre, uz još jednom naglasak kako će ovisno o klasi i specijalizaciji određene stvari biti lakše ili teže. Ja sam recimo volio borbe protiv humanoida, dok protiv zvijeri sam uvijek imao malo više problema. Dok su boss borbe uvijek malo razočarale.

Shooter mehanike su daleko od najboljih koje third person shooter žanr pruža, ali dosta toga se nadoknađuje sa sposobnostima koje imate kao ‘Altered’. U svakom trenu su vam tri na raspolaganju, koje traže i pomalo strateško razmišljanje zato što imaju svoj cooldown i ne možete ih stalno koristiti kao što možete oružje. Nije cooldown toliko strašan, govorimo o periodu od nekoliko sekundi pa do pola minute, ovisno o sposobnosti, no dovoljno da se ne možete osloniti samo na njih. A onda u igru dolazi oprema koju skupljate i modovi na njoj. To su modifikacije opreme koje utječu bilo na vaše nadnaravne sposobnosti čime iste postaju jače, ili na sulude efekte koje možete dodati na vaše oružje. To daje dosta prilika za eksperimentiranje i traženje pravih stvari s kojima ćete biti neizmjerno jači i efikasniji. Kada smo kod opreme, jako mi se sviđa što su dodali nadogradnju nivoa, što znači da ne morate nužno ovisiti o nasumičnosti kako bi dobili nešto dobro, možete samo ono što do sada imate nadograditi kako bi cijelo vrijeme bili relevantni.

Moram još spomenuti World Tier, što su kao svojevrsne težine igre. Ima ih 15 te ih skupljate kroz iskustvo, svaka težina daje teže neprijatelje, premda samo u obliku toga što rade više štete i potrebno je više da bi ih ubili, ne i nove sposobnosti. No za uzvrat daje bolji postotak nalaženja boljih predmeta, kao i veći maksimalni nivo opreme koje možete staviti na sebe. Ono što je važno za znati kod ovog sistema je taj da svaki puta kada umrete izgubite iskustvo za World Tier, što znači kako morate igrati dobro ako želite igrati na višem nivou. Ima smisla, pošto sistem praktički kaže – ako često umireš tu, neće biti ništa lakše ni na idućem. Dobra stvar je što ga možete bilo kad van borbe promijeniti, pa ako vam je neki dio pretežak, olakšati si uz smanjivanje istoga.

Uz sve do sada spomenuto, ovo je igra koju bi svakome preporučio. No sada dolazimo do onog ‘ali’ trenutka. Ovdje je taj ‘ali’ kompletan multiplayer koji je bez puno pretjerivanja jedan od najlošijih koje sam vidio. Prvog dana se nije moglo ući na servere. Dobro, to je prvi dana, svima se to dogodi. No stvari nisu postale bolje niti dva tjedna nakon. Još uvijek se zna dogoditi da mi 15 minuta učitava ulogiravanje, koje vam je potrebno i za single player komponentu zbog verifikacije. Ono što sam pak izbjegao je inventory wipe, u kojem igrači izgube svu opremu koju su imali. Nešto što mora biti veoma frustrirajuće. A kada govorimo o frustraciji, igrat s prijateljem koji igra na drugoj platformi je nešto za Tom Cruisea i njegovu ekipu iz nemoguće misije.

Tempest

Igra ima crossplay kao opciju, stoga smo se prijatelj i ja probali spojiti kako bi igrali zajedno. Ja sam igrao na PS5 on na PCu, dva puta sam mu poslao kod da se spoji u moj game, sva puta mu se igra srušila. Treći puta je uspio. I tako mi igramo end game sadržaj, ubijemo zadnjeg bossa i sve što trebamo je dobiti nagradu, meni se igra sruši te obojica ostanemo bez nagrade. To je bilo toliko frustrirajuće da nismo htjeli ponovo probati kako nam se igra ne bi još jednom srušila. Bilo je problema i u igranju preko njihovog matchmakinga, premda osjetno manje. Tamo je pak problem taj što je razvojni tim dozvolio izbacivanje igrača iz grupe kako im se sprdne, te je Internet pun situacija gdje je grupa odradila sve i taman prije nego što trebaju pobrati nagradu netko biva izbačen iz grupe, čime automatski gubi nagradu. Suludo.

I tu dolazimo do velikog problema kako točno gledati na ovu igru. Vizualno izgleda jako dobro, gameplay ima neke svoje mane, ali je generalno pozitivna stvar, a onda je tu multiplayer. Vidio sam malo more problema koje su multiplayer igre imale u svojim prvim danima, ali do sada nisam imao ovako groznu situaciju. Istovremeno je mogu preporučiti Outriders, pošto sam zbilja uživao u kampanji, ali i reći da je se klonite s obzirom na stanje u kojem je sve vezano uz multiplayer. Vjerojatno je u ovom trenutku bolje malo se strpjeti, prije nego uklone sve probleme, nego testirati čeličnost vlastitih živaca na iste.


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.