Još jedan The Game Awards je iza nas, još jednom se potvrdilo kako ovo događanje ima svoje mjesto na sceni. I kako je prilično važno, ali da tu ima još problema koje treba adresirati u budućnosti.

Neću u ovom tekstu govoriti o igrama. Kazat ću samo kako je It Takes Two odnio nagradu za igru godine. Neću govoriti o njima iz dva razloga, prvi je taj što ću tijekom vikenda o svakoj od novo najavljenih (probati) kazati nešto individualno. A njih je bilo malo more, nisam točno brojao, ali ne bi me čudilo da ih je bilo preko tridesetak. Drugi je vezan uz to što neću nabrajati dobitnike nagrade.

Njih neću nabrajati zato što je The Game Awards prilično promašen po pitanju nagrada. Pri tome ne govorim o izboru koje su igre uzele nagradu, nego o tome što događaj je. Nema smisla govoriti o tome kako se nagrade dodjeljuju, nije da postoji neka jasna klasifikacija kako ocijeniti koja je igra bolja, na kraju krajeva svi imamo svoje favorite. Prava stvar je to što su nagrade u drugom planu. Tko od vas je ovaj show gledao zbog nagrada? Ili ako ga niste gledali do pet ujutro kao ja, tko je ujutro išao provjeriti koja igra odlazi doma s nagradom igra godine? A kamo li sa kojom manjom nagradom. Ovaj show je fokusiran na prikazivanju novih igri. I zbilja smo imali što vidjeti.

Iako je bilo puno dobrih naslova, problem je u tome što ovo nije kao neke od najboljih presica, kada ide igra za igrom. Ovo je situacija gdje imamo show od preko tri sata i još pola sata preshowa. Trajanje je jedan od većih problema. Meni osobno je problem što tijekom ovoga imamo neke stvari koje nisu vezane uz vide igre. Ne vidim smisao u promociji filmova i glazbe ako ista nema veze sa video igrama. Kao industrija smo i više nego dovoljni da se može bez toga. Nismo trebali imati javljanje Kojime samo kako bi najavio Del Toroa, koji pak najavljuje svoj novi film. Niti ima potrebe slušati o tome koje su pjesme bile popularne preko Spotifya. Problem se nastavlja na mnoge glumce-prezentere, premda to mogu prožvakati pošto su mnogi od njih nastupali u nekoj igri u zadnjih dvije godine.

S druge strane, odlično je vidjeti kada nagradu daju ljudi iz industrije. Kada se Reggie pojavi na pozornici, ili sada već uobičajeno da prošlogodišnji osvajač igre godine dodjeli ovogodišnjem. Ovdje slavimo video igre, ti ljudi su zvijezde, stavite ih još više u centar zbivanja. Kad ti kreatori pokažu strast za onim što rade. Više njih, manje skečeva s nekim influencerima. Isto tako je sjajno čuti kada se izvodi neka pjesma iz igre.

Geoff Keighley je napravio zanimljiv proizvod u kojem želi imati što je više toga, premda je nekada manje zapravo više. Da, isti onaj Geoff Keighley koji je prije devet godina bio okružen tonom Doritosa. Tako da mi se istovremeno svidjelo što je osudio probleme koje industrija ima, ali me razočaralo što je to napravio u rukavicama. Razumijem kako za izvesti ovako što trebaš imati dosta političke potpore unutar industrije, dogovoriti sa svim tim glavešinama da ti ustupe neko predstavljanje za ovaj show. Kako im se zbog toga ne smiješ zamjeriti. Činjenice su jasne – bez njega ovoga ne bi bilo. Možda će proći još koja godina da nađe savršenu formulu, bit će mana, ali je itekako na dobrom putu ka tome.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.