Prije točno godinu dana na tržište je izašao PlayStation 5. To je službeni datum izlaska, mi u Europi smo morali pričekati tjedan dana dulje. Kako je to izgledalo u prvih godinu? Što je bilo dobro, što je moglo bolje, a što je naprosto bilo loše?
Kao što znate, PlayStation 5 je izašao u vrijeme pandemije. Za očekivati je bilo kako će mu zbog toga prodaja biti visoka, pogotovo kada govorimo o trenutcima lockdowna kada nije bilo drugog izbora nego naručiti putem interneta i provoditi vrijeme doma. To bi vjerojatno bila istina da je Sony mogao proizvesti dovoljnu količinu uređaja. Nestašica materijala potrebnih za proizvodnju čipova zadesila je mnoge industrije, pa tako i ovu. Bez toga bi prodaja bila osjetno bolja, zato što i dan danas na mjestima kao Reddit objave o tome kako je nabavljen PlayStation 5 prikupljaju puno pažnje. Naprosto ih nema dovoljno koliko su traženi na tržištu. A prodani su u 13.4 milijuna primjeraka, što je zadnja službena brojka. Dok će brojka prodanih u prvoj godini, prema projekcijama, biti blizu 15 milijuna primjeraka.
Prilikom svake tranzicije generacija jedan od problema je vezan uz igre. Čemu napraviti skok ako tu igru i dalje mogu igrati na svom starom uređaju. Dok se s druge strane izdavačima ne isplati napraviti instantni skok, zato što je baza stare konzole ogromna, naspram one koja tek kreće svoje putovanje. Tako da je broj ekskluzivnih naslova bio osjetno manji, a to bi se moglo nastaviti i u idućoj godini. No rez će kad-tad doći. Ipak, sve igre koje su došle za obje generacije su bile primjetno kvalitetnije za PlayStation 5. Bilo da govorimo grafički ljepše ili procesno brže. Bilo je i ekskluzivnih stvari, kao primjerice Demon’s Souls od first party, ili Deathloop od third party stvari.
Ukupna ponuda igra je bila dobra. Pogotovo kada se pridoda to da smo mogli PlayStation 4 kolekciju ponijeti sa sobom. I to je nešto što bi od sada pa na dalje trebalo biti imperativ za sve buduće konzole. No postoji jedan ‘ali’ u kojem covid opet ima svoje prste. Zbog njega su i razvojni timovi imali usporen rad, pa imamo naslova koji su odgođeni za iduću godinu. Time su osiromašili ovu godinu, koja je cijelo vrijeme imala osjećaj da će biti slabija nego prethodne. I sada, koncem godine, postoji taj narativ koji također utječe na ukupni dojam. U konačnici, bilo je igri u prvih godinu dana, no moglo je biti bolje.
Jedna od stvari na koje je Sony stavio dosta naglaska su svi oni zgodni dodatci u obliku kartica. Nakon godinu dana mislim da je to priličan promašaj. Mislim da sam ih koristio svega u nekoliko igri, a u pamćenju mi je ostalo samo da je Ratchet & Clank imao jedne vrijedne spomena. Najčešće je samo popis trofeja i to po principu ‘ili imaš ili nemaš’. U više igri se ne može vidjeti praćenje progresa, nego ima onih u kojima se vidi. Možda bi bilo zgodno za community program kojeg su pokrenuli za PlayStation 4, i zbilja vidim potencijala u tome. Ali saznati nećemo pošto je taj program ukinut.
Tamo gdje je Sony potpuno promašio je vezano uz multimedijski aspekt. Čak funkcionira preko ono malo podržanih aplikacija, ala Netflix, Twitch ili Youtube. Ali ako želite gledati nešto preko USB-a, spremite se na patnje. Prvo je činjenica da ne postoji medijski program kao takav, zatim problem u tome što hoće, a što neće učitati kako spada. Kao šećer na kraju to je gotovo pa minimalna kontrola koja se maltene svodi na loše i sporo premotavanje naprijed i(li) nazad.
Konačni dojam je takav da je PlayStation 5 krenuo jače nego prethodnik. Koji nije imao tu opciju prenijeti kolekciju svog prethodnika. Čak i nakon godinu dana, brzina kojom PlayStation 5 očitava neke stvari i kako ih izvodi izgleda kao prava mala magija. A kako se razvojni timovi upoznaju s konzolom tako će stvari postajati sve bolje. Prestao je i period u kojem se svi čude kako to konzola dizajnerski izgleda. Kada se sve zbroji i oduzme, usprkos svim preprekama, PlayStation 5 je odradio prlično dobru, ako ne i sjajnu prvu godinu.
