PlayStation 5 recenzija – Nova generacija

PlayStation 5 je stigao kao predstavnik nove generacije. Nakon sveg tog iščekivanja i tjedan dana testiranja, vrijeme je za kazati ponešto o njemu. Što radi dobro, a što loše, gdje može još napredovati, koji je ukupni dojam, i ono glavno – treba li to biti uređaj kojeg želite odmah sada odmah.

Hrabri dizajn

Jedan od najboljih komentara koje sam čuo kaže ovako nekako: ‘PlayStation 5 je dizajniran kao komad opreme koji se želi pokazati drugima’. I to je prilično velika istina, bilo da volite njegov izgled (a ja osobno spadam u tu kategoriju), ili da vam se ne sviđa to što izgleda kao veliki crno-bijeli modem, činjenica je da će pogled krenuti prema njemu. Pogotovo ako ga netko još nije vidio u živo. Oko 40 centimetara visine čini ga najvišom konzolom u PlayStation familiji, što sa sobom i nosi neke probleme. Ako želite da vaša multimedijalna lokacija izgleda unificirano, PlayStation 5 će stršiti i odskakati od svih drugih uređaja kod kojih već godinama dominira crna boja. A ‘sakriti’ ga predstavlja problem zbog veličine, bilo da ga postavite horizontalno ili vertikalno riječ je o glomaznom stroju. Čak sam i ja tu naišao na problem pošto je jedva stao na mjesto koje je do tada zauzimao njegov prethodnik.

Prošla generacija je usprkos komercijalnom uspjehu na jednom polju ostala itekako dužna. Niti u jednom trenutku nije napravljen veći tehnički niti gameplay iskorak koji bi govorio kako je riječ o revoluciji. PlayStation 5 je po tom pitanju drugačiji u dva ključna aspekta. Kontroler je jedan, no o njemu ćemo nešto malo kasnije, dok je drugi gotovo instantno učitavanje igri. Kako je i konkurencija krenula istim putem, to je sve izglednije novi standard kojem će industrija težiti od sada pa nadalje. Iako za konačnu presudu treba biti malo strpljiv. Danas to funkcionira sjajno, pitanje je kako će funkcionirati pred kraj generacije, kada dođu tehnički osjetno zahtjevnije igre od ovih danas. To je pitanje na koje ćemo odgovor dobiti tek za koju godinu, dok danas imamo situaciju da je potrebno manje od minutu da pokrenete Spider-mana od ugašene konzole pa do točke na kojoj ste zadnji puta stali. Veoma impresivno, što će pak otvoriti neke nove ideje i mogućnosti po pitanju samog dizajna igri. Za sada zaboravite na ekrane učitavanja u igrama.

Revolucija i evolucija

Glavna stvar svega toga ispod haube je SSD disk i način na koji ga se koristi. Bilo je nekih impresivnih tranzicija u igrama koje sam do sada igrao, ali niti jedna nije bila pravi pokazatelj mogućnosti tog sistema. I to je jedna od stvari koja je bila dosta kontroverzna, količina podataka koje stane na disk od 825. Prvo ću kazati da je 825 GB malo, pogotovo uz trendove industrije da veličina igri raste, kao što je i problem što iako ima opciju nadogradnje dodatnim diskom ista trenutno nije službeno dostupna. Konzola ima mjesta za dodatan disk, ali za sada Sony nije odobrio niti jedan kao službeni za PlayStation 5. S druge strane, uzmite bilo koji uređaj, računalo, mobitel ili konzolu, i svaki od njih mora rezervirati dio prostora svoje memorije za operativni sustav. To nije ništa novo i stvorila se ogromna pompa oko ničega. Pomoć po tom pitanju imate u opciji instalacije samo određene komponente igre, ako primjerice ne želite multiplayer možete uštedjeti dosta prostora, kao i naknadno ga instalirati ako poželite.

Kada upalite konzolu dvije promjene će vam odmah biti vidljive. Prva je vezana uz zvuk konzole – nećete više morati pojačavati televizor kako bi od buke koje proizvodi PS4 mogli čuti što se u igri događa. Ovog puta ćete morati smanjivati televizor kako bi uopće čuli da PlayStation 5 radi. Također napomena kako je ovo trenutno stanje stvar te da će kasnije u generaciji stvari možda biti drugačije. Za sada je prilično impresivno i to je svakako pohvala. Druga stvar je redizajnirano sučelje koje zadržava neke od najboljih ideji starog, a donosi i neke nove ideje. Jedna od takvih sitnica je poseban tab koji odvaja igre i medijski sadržaj. Sitnica koja znači jako puno. Novost su i kartice koje imate dostupne za svaku igru, gdje razvojni studio može staviti razno razne pomoći igračima. Kada sam gledao predstavljanje toga nisam ostao oduševljen, no kada sam probao to uz Astrobot’s Playroom shvatio sam da je sistem fantastičan. Ne morate niti izaći iz igre, ne morate uzeti mobitel, upisati što tražite, zatim poslušati video gdje netko kaže kako se morate pretplatiti i lajkati. Ne. Samo otvorite opciju koju tražite, pogledate kratki video i istog trena nastavite igrati. Bilo je veoma korisno za prvi PlayStation 5 platinum trofej. Uz napomenu kako je ova opcija zaključana iza PS Plus pretplate.

Prava revolucija je DualSense kontroler. Možda ste već i čuli kako je on nešto što revolucionarno te ste bili skeptični prema tome. Čestitam, imao sam isto mišljenje dok nisam probao. Nevjerojatno je kako dobro funkcionira u svakoj igri koju sam do sada probao te dodaje jedno novo iskustvo, a istovremeno je toliko suptilno da vas nikada ne bole ruke ili da osjećate zamor zbog toga. Nisu to samo vibracije, nego je puno kompleksniji sistem u kojem možete osjetiti detalje površine po kojoj hodate, ili pak ‘triggeri’ koji imaju različiti stupanj otpora ovisno o tome koje oružje koristite. Ugrađeni mikrofon je isto super stvar, kojeg možete bilo kada isključiti, jedino njegovo korištenje do sada nije pružilo neko oduševljenje. Puhanje u isti je odavno iskoristio Nintendo u svojoj prijenosnoj konzoli. ‘Gljivice’ su napravljene puno kvalitetnije nego u prethodnika. Touch pad se vratio sa sličnim funkcijama, kao i svijetlo na kontroleru, samo ovog puta puno suptilnije. Share tipka je ponovo tu s drugačijim imenom i puno reaktivnijim sistemom za uloviti sliku ili video u full hd rezoluciji. Sve to čini kontroler jedno 50 grama težim nego što je četvorka imala, što se prilikom duljeg igranja također ne osjeti. Za kraj, ako uzmete vremena i pogledate ‘hrapavu površinu’ shvatit ćete kako je ista napravljena uz pomoć minijaturna četiri prepoznatljiva znaka koje kontroler ima na svojoj desnoj strani. Istu stvar možete vidjeti i na samoj konzoli.

Ono važno

Astrobot’s Playroom je daleko najbolja igra uz koju ćete probati sve što kontroler nudi, no nemojte suditi samo po tome. Tamo je namjerno napravljeno veoma naglašeno baš kako bi pokazali sve opcije koje kontroler ima. To nije sve sa čime je Sony izašao prvog dana, tu je još Spider-man Miles Morales, Demon’s Souls i Sackboy: A Big Adventure od njihovih stvari, a nađe se još ponešto multiplatformskih kao Assassin’s Creed Valhalla ili konzolaških ekskluziva kao Bugsnax ili Godfall. Sve to čini popis naslova dostupnih prvog dana sasvim zanimljivim, ali istovremeno ne i pretjerano dubokim. Ono čime možete popuniti tu rupu dok broj igri ne poraste je činjenica što su gotovo sve igre s PS4 dostupne i za PS5. Bilo da govorimo o njihovim digitalnim ili disk verzijama (ako ste uzeli konzolu koja nema disk čitač). Na kraju krajeva, igre su ono što definira konzolu, a Sony tu obećaje veoma jaku podršku u godinama koje dolaze. Po pitanju PlayStation 4 naslova, uzmite u obzir kako oni i dalje imaju očitavanja, iako je isto brže nego na četvorci, nije gotovo instantno pošto te igre nisu optimizirane za PS5.

Jednu stvar nisam spomenuo kod kontrolera je duljina trajanja baterije. Cijeli dan igranja nije mi potrošio bateriju, a onda sam otišao spavati i naišao na prve probleme. Probudio sam se s praznim kontrolerom. Prvo sam pomislio kako neke opcije nisam dobro namjestio, no jesam. Tek je Google pokazao kako postoji određen broj PlayStation 5 uređaja kod kojih u rest modu rada ne radi punjenje kontrolera. Sony je svjestan problema, ali još nije dao soluciju za isti, što znači kako ćemo vjerojatno trebati pričekati update da poprave taj problem. To nije jedini problem kojeg sam imao. Odlučio sam prebaciti neke igre s PS4 i save fajlove prilikom pokretanja konzole kako bi testirao njihov rad na petici. Na moju veliku žalost niti jednu nisam mogao pokrenuti nego sam ih morao izbrisati i ponovo skinuti kako bi ih mogao pokrenuti. Tada su radile bez problema.

PlayStation 5 je strašan stroj za svoju cijenu. Uspjeli su u njega nagurati dosta toga, napravili su vizualno zanimljiv stroj koji donosi ponešto revolucije koje bi mogle promijeniti način na koji gledamo na video igre u godinama koje dolaze. Broj trenutno dostupnih igri nije zanemariv, ali za očekivati je kako će se stvari početi zahuktavati tek za jedno godinu, godinu i pol dana. Tu su i neke sistemske dječje bolesti koje tek treba ispraviti. Ako se odlučite odmah nabaviti konzolu smatram kako nećete pogriješiti. No nećete niti pogriješiti ako pričekate dok se ne skupi još koja igra i ne ispravi još koji problem. U konačnici mislim kako nas čeka zanimljivih par godina uz PlayStation 5.