Još u osnovnoškolskim danima naučili smo kako iza jedan dolazi dva. Onda kada su se učili prethodnici i sljedbenici, prije nego što su u priču došli decimalni brojevi, a nešto kasnije i sva prekrasna apstraktnost matematike. No i dalje, dva dolazi nakon jedan. Zato ne čudi kada uspješna video igra napravi nastavak, stavi broj 2 nakon imena. Prošlog tjedna dvije igre dobile su takve inačice – Total War: Warhammer i Destiny. Postoje stvari kojima se u njima možemo (i trebamo) veseliti, ali postoje stvari oko kojih treba biti oprezan, trendova koje ova industrija sve više njeguje, a sve više spadaju u sfere moralno upitnoga.
Total War: Warhammer 2 najava došla je prije nego što je prvi nastavak imao priliku puhati u svjećice na svojoj prvoj rođendanskoj torti. Neki bi rekli kako je to prilično prebrzo. S jedne strane se slažem, to je misao koja je i meni prošla kroz glavu kada sam vidio najavu. Pogotovo uz najavu kako bi trebala izaći još ove godine. No s druge strane, nije to ništa pretjerano čudno, Total War je kroz povijest izlazio u razmaku od dvije godine, uzmite ili dodajte koji mjesec, ovisno o situaciji. Problem je što uz sav DLC sadržaj kojeg je jedinica dobila, i koji nije bio baš jeftin, se čini kako se prebrzo skače na nastavak te da u njemu neće biti dovoljno novih i drugačijih stvari kako bi se opravdala cijena nove igre. Kao da se od korisnika tražilo dosta novaca, a onda, mjesto da dobiju malo vremena uživati u tome što su za njega dobili, eto već nove igre, koja će opet koštati i opet će imati DLC program. Ako ništa, barem su od prvog dana bili prilično jasni kako nas čeka trilogija.
I dok se oko toga mogu lomiti koplja, treba krenuti u borbu s nekim relikvijama prošlosti kao što su preoreder bonusi. Kritizirani Chaos DLC trebali su dobiti svi oni koji su preorderali. Nakon što su se fanovi pobunili ta ponuda je glasila kako će biti besplatan i u prvih tjedan dana. No, ako ne kupite tada, a želite sve ono što je netko tada dobio, onda je igra za vas skuplja. Ima načina na koji se i to može napraviti, Civilization 6 nam je pokazao kada je nakon 3 mjeseca svima dao preorder DLC besplatno. To je dobar princip – svi imaju pristup tome, a oni koji su napravili preorder dobili su privilegiju na određeno vrijeme.
No, sama činjenica da imamo preorder je smiješna i trebala bi nestati. Sve ovo je nastalo kada smo igre kupovali u dućanima i kada oni nisu imali dovoljno primjeraka. Ako je nisi uspio kupiti tada moralo se čekati na iduću pošiljku. Danas to više nije problem – ako nema u dućanu, a igru želite odmah sada odmah, lako ju je naći digitalno. Nema nestašice digitalnih primjeraka, nema potrebe rezervirati svoju kopiju tjednima ili mjesecima unaprijed. Osim toga, zašto bi kompaniji, koja je vrlo vjerojatno već financirala izradu igre, trebali dati novac unaprijed? Ionako je u konačnici važan broj prodanih primjeraka.
Destiny 2 ima pak nekih drugih boljki. Još uvijek se čudim kako je Activision lansirao multiplayer baziranu igru sa tako lošim socijalnim aspektom, pogotovo za nalaženje grupe. Ideja da smo to morali raditi na web stranicama koje su napravili fanovi mi je bila (i još uvijek je) potpuno apsurdna. Zato me veseli vidjeti što su sve naučili, koje greške će ispraviti i kako će poboljšati prilično dobro iskustvo. No kod njih ima jedan malo drugačiji problem – za njih smo također znali kako će biti više od jedne igre te je bilo dosta priče oko toga da će se progres prenositi iz igre u igru.
Sigurno ima jako puno igrača koje je takva pomisao privlačila. Ipak, ovo ipak ima obilježja MMOa te ljudi ne vole ostavljati svoje uspjehe i postignuća iza sebe, nego ih žele prenositi, primjerice kroz WoW ekspanzije igranjem istog lika. No, sve je to palo u vodu. Eto, sada sve to ostaje iza nas, svježi start je odluka za koju se kompanija odlučila. Da se razumijemo, ima to svojih dobrih strana, ponajprije za sve one koji žele po prvi puta zakoračiti u taj svijet. No zašto govoriti o planovima toliko u budućnost kada nisi siguran hoćeš li ih moći poštovati koju godinu kasnije.