Kada je Flying Wild Hog najavio Shadow Warrior 3 postojala su određena očekivanja. Pogotovo kada se uzme u obzir kako su prva dva nastavka unutar reboota serijala dobro primljena i kako je bio osjetno primjetan rast unutar istoga. No hoće li Lo Wang i ovog puta nastaviti putem osobnog rasta ili će ga demoni povući u nekom lošem smjeru?
Shadow Warrior 3 je potpuno drugačija igra standarda modernih video igri. Pri tome ne govorim to što sama sebe ne shvaća previše ozbiljno, koliko o činjenici da nema puno nepotrebnih stvari unutar iste. To se vidi u kompletnom dizajnu igre koji se vrti oko toga da idete od jedne arene gdje se borite protiv demona do druge gdje radite to isto. Uz kratki i jednostavni platformski dio između istih gdje ćete naći nadogradnje za svoja oružja. Koje opet imaju tu dozu minimalizma zato što ih je svega šest, ako ne brojimo ona privremena koja dobijete na kratko korištenje kada napravite završni potez na nekom demonu. Oružja iz demona su privremena i kratkotrajno zabavna, dok je ostatak arsenala standardna varijacija za FPS žanr, uz nadogradnje koje ne donose baš neku revoluciju.
Spada li takav dizajn u dobru odluku ili ne će itekako ovisiti o vama i tome što volite. S jedne strane je pogled da će sve ovo ugurati kampanju u trajanje od nekih pet do sedam sati, ovisno koliko potrošite na sporedne stvari. Gdje će sve biti kompaktno zbijeno, gdje igra prilično jasno poštuje vaše slobodno vrijeme i daje vam samo ono po što ste došli – gameplay. Dok će s druge strane biti pogled kako cijena koju ste uložili ne odgovara onome što ste za nju dobili.
Gameplay je ovdje kralj, pošto se sve vrti oko njega. Priča nije, veoma je jednostavna i svodi se na to da treba srediti zmaja i opasnost koju on predstavlja. Gameplay je opet smješten u dva tabora, također ovisan o vašim preferencama. Sve se svodi na veoma brzo kretanje i ubijanje protivnika gdje treba dobro balansirati između vatrenog i hladnog oružja. Pošto municije nema dovoljno unutar same arene, trebat će je nadopuniti, a to ćete raditi tako da svojom katanom ubijete protivnike koji će ostaviti municiju kada ih pošaljete na onaj svijet. To pak donosi puno veći rizik gdje će vaš health biti pod udarom, a njega pak možete obnoviti tako da vatrenim oružjem ubijate protivnike. To funkcionira sjajno pošto vam daje razloga za korištenje svega što imate u svom limitiranom arsenalu.
Problem u tome svemu je što, iako dobro funkcionira, Shadow Warrior 3 često izgleda kao nešto lošija kopija mehanika koje su (ponajprije) Doom i Titanfall koristili. Ako ste proveli vrijeme uz te dvije igre, lako ćete vidjeti sličnosti. Razlika ima dovoljno da ima svoj identitet, ali niti u jednom trenutku ne uspijevaju kopirati magiju koje su te dvije igre imala sa svojim mehanikama. Niti u jednom trneutku igra ne prelazi onu fazu u kojoj postaje nešto više, nešto što se pamti. Nije to toliko velik problem, pošto je ova industrija zasnovana na tome da se kopira ono što funkcionira. U svakom slučaju, gameplay je daleko najvažnija točka ove igre, ako vas on neće kupiti, nemojte se uopće ni zamarati s drugim stvarima.
Ono što vas sigurno neće kupiti je Lo Wang. Iako igra sama sebe ne shvaća ozbiljnom i serijal je poznat po lošim šalama ovdje su pretjerali u tome. Lo Wang priča previše. Puno previše. Iritantno previše. I priča užasne šale koje ne želite slušati, niti se možete smijati na njih (uz pokoju iznimku). To sve za glavnog lika koji je sam po sebi šala na muški spolni organ. Pretjerali su sa time čime su na kraju postigli kontra efekt, gdje je sve to prestalo biti dio šarma i postalo uteg oko vrata. Vizulani identite je prilično dobar i igra se dobro vrti, nismo imali problema prilikom igranja na PlayStationu.
Shadow Warrior 3 je u konačnici dobra igra, ali nikada više od toga. Fali joj nešto da pređe na idući nivo, da podigne razinu kvalitete. Kao da su se previše trudili da to postignu pa su u konačnici zaboravili što ih je učinilo popularnima, te napravili korak nazad unutar serijala.
