Sve je počelo kao vrlo zanimljiv koncept, a preraslo je u internacionalnu senzaciju. Kada je Skylanders prvi puta ugledao svijetlo dana prije pet godina ostao sam prilično impresioniran, što puno govori zbog toga što je to bilo vrijeme kada je industrija pokušavala prodati svaki komad plastike kao nešto što moramo imati i što će poboljšati naše iskustvo igranja.
Od plastičnih gitara, preko raznih detkcija pokreta i puški koji idu uz njega pa sve do plastičnih skejtborda, jedino je Skylanders uspio napraviti nešto konkretno. Zapravo, jedini je koji se je zadržao i proširio svoje korijene. Razlog tome bio je u pametnoj ideji – kombiniranju igrački i tehnologije. Ideja u kojoj se progres pohranjuje u igračku bila je sjajna, pogotovo kada želite igrati s prijateljima. Samo ponesete svoju igračku sa sobom i igrate sa svojim likom, ne nekim njegovim. Ideja u kojoj vaša igračka postaje vaš lik u igri.
Svaka nova igra donijela je nešto novo, od igrački koje se u predjelu torza mogu rastaviti i međusobno kombinirati, preko lova pojedinih u maniri Pokémon majstora, pa sve do najnovije ekspanzije koja je došla prošlog petka – SuperChargers koji donosi vozila. Pet godina i pet Skylanders naslova, svaki od njih vjerno prati ideju igračke samim gameplayem. Važnije od toga, uspijevaju održati sve stare figure relevantnima, ne izbacuju se nasilno, premda bi mogli da zaista žele. Zna i Activision kako ima onih koje nemaju svaku igračku koja je do sada izašla. A bogme ih je izašlo…
…brojka prije SuperChargersa bila je 117, a sada nam stiže 20 novih. I koliko god ih djeca voljela i htjela bi ih imati sve, njihovim roditeljima to predstavlja glavobolju. Uzeti samu igru nije neki problem, čak i uz ovakvu financijsku situaciju oko Božića kada se kartice peglaju k’o na traci nađe se novaca za sve, a kamo li ne za želju mališana. No skupiti svako do sada izašlu? Mislim kako su klinci u bogatijim državama oni koji imaju takav luksuz.
Upravo to skupljanje je bilo razlog zašto nikada nisam nabavio Skylanders igru. Dio mene bi ih htio imati sve. I dok je to s financijske strane malo manji problem, ostaje mi problem kuda sa svima njima. Zato se zadovoljim igranjem toga kada odem kod bratića u posjet, kada njegov klinac želi zahvaliti za svaku igru koju je igrao kod mene kada on meni dođe u posjet pa me posjedne kako bi mi pokazao koje nove Skylanders figurice ima. Vremena su se promijenila, danas je klincima do video igri, sve manje se s ulica čuje smijeh i radost igranja na otvorenom, što je zapravo jedna velika šteta.
Nisam siguran da li je Activision mislio da će Skylanders postati takav uspjeh kakav je postao, kada su prije više od pet godina dali zeleno svijetlo za projekt. Ali je postao, do sada je prodano preko 250 milijuna igračaka i nisam siguran kako će se u skoro vrijeme usporiti rast te brojke. Kako postoji interes za ovim konceptom pokazuju i uspjesi kojeg ostvaruju slične ideje – Nintendov Amiibo ili Disney Infinity. Tržište je dovoljno veliko da svi rastu. I rasti će.
