Novi tjedan, nove igre. Evo uz što smo mi trošili vrijeme u zadnjih 168 sati.
Pavle: Ovog tjedna sam otprilike podjednako slobodnog vremena posvetio video igrama (što na PC-u što na PS3), tabletop rpg-ovima i serijama (koje polako nadoknađujem sve što me zanima, što je ovog tjedna uglavnom bio The Blacklist). Ali da se fokusiram na igre – ovog puta ih je manje, čak ni Path of Exile ovog tjedna nisam igrao, ali ove tri igre koje sam igrao su oduzele dovoljno vremena.
Red Dead Redemption
Očekivano, od ovog se nisam odvajao prvi dio tjedna. Opet fokusiran na side questove i istraživanje okolice, ubio sam više bandita nego što sam mogao brojati, pomogao sam svakoj budali na koju sam naišao, makar sam zbog toga često upao u zasjede, tražio sam zakopana blaga, izgubio 100$ na pokeru (nisam ljubitelj pokera, ali morao sam probat), hvatao zločince, naganjao stoku, prodavao „ljekovite“ napitke, i na kraju uspio doći do dijela kada moram za Meksiko. Kuda će me sve dalje igra odvest, ne znam, ali i dalje uživam u svakoj sekundi, što god da radio (ok, poker više neću igrat, u tome ne uživam).
Purple light in the canyons, that’s where I long to be, with my three good companions, just my rifle, my pony and me.
Caves of Qud
I tako ja igram RDR kada mi prijatelj spomene kako je Caves of Qud super i kako ga moram probati, a pošto obojica imamo generalno isti ukus kada su roguelike-ovi u pitanju, nisam imao mira i morao sam probati. Prvih par likova sam nasumično generirao, sve redom mutanti, i prvih par likova mi je veoma kratko trajalo, dok se nisam naviknuo na kontrole (i dok nisam počeo raditi likove kakve želim igrati). Nakon toga su mi još 2-3 lika relativno brzo umrla, ali onda sam napokon napravio mutanta kakav mi je odgovarao, regenerirao se, bio je veoma mišićav, imao je kljun i mogao je kopati kroz zidove. Što bih više. Uzeo sam svoju vjernu sjekiru, zaključio kako su dvije sjekire bolje od jedne pa nakon par levela uzeo dual wield i krenuo mlatiti sve što je odlučilo stat mi na put! Osim onih par beštija koje sam radije izbjegavao da me ne ubiju. Istraživao sam špilje (tko bi rekao), nalazio svakakve artefakte, jednom protivniku sam odvojio lice od ostatka glave i htio ga staviti na sebe ali zbog kljuna nisam mogao pa sam pogodio drugog protivnika s tim licem, i tako to. Klasika. Na kraju sam umro zbog gluposti, ali napravit ću opet nekog lika i probat doć još dalje.
League of Legends
Bilo je i pobjeda i poraza, igrao se i ARAM i One for All i Normal, bilo je neočekivanih pobjeda i neočekivanih poraza, kao što je bio i patch koji je slomio igru na jedan dan. Iz svega toga mi je u najboljem pamćenju ostala Normal partija kada sam igrao Sonu, u vrijeme kada su serveri loše radili zbog već navedenog patcha, i partija koju smo od početka do kraja igrali 4v5 jer nam se top laner nije spojio. Unatoč tome, cijelu partiju smo dominirali protivnički tim, niti u jednom trenutku nismo gubili, i na kraju smo bez problema pobjedili. Moj krajnji rezultat bio je 10/3/27, i to je partija za koju mogu reći da sam zbilja dobro igrao, iako je definitivno najvažniji igrač na našem timu bio Lee Sin, koji je uspjevao biti u jungleu, gankati, i braniti top, i meni i dalje nije jasno kako je sve to uspjevao, ali svaka mu čast, tko god da je.
Vedran: Evo i mojih igri. uz napomenu kako Pavle za mjesečni izazov mora posjetiti Meksiko u RDR.
Stellaris
Centralna igra bila je ova svemirska strategija. Zbog embarga tijekom tjedna nisam mogao govoriti o njoj, srećom sada mogu. Dva puta sam krenuo iz početka, nakon manje od 15 minuta igranja, shvativši da sam napravio veliku grešku koja će dugoročno biti skupa. Recimo izabrao sam produljenje životnog vijeka, a ne kolonizacijsku tehnologiju. Nadao sam se kako će mi, kada ljudi otkriju kako dulje živjeti, ponuditi kolonizaciju, no to se nije dogodilo. Puno opširniji ću biti u recenziji, samo trebate znati kako me se igra dojmila i kako je istraživanje (meni) njen najbolji dio.
World of Warcraft
Sredio sam tjedni timewalker dungeon event, odradio pet Burning Crusade dungeona i razočarano uzdahnuo svaki puta kada bih ubio nekog bossa zato što mi mount nije dropao. Ostalo mi je još desetak dana do tokena, još nemam dovoljno, no na vrlo dobrom sam putu.
Hearthstone
Yogg-Saron je zakon, osim kada nije i kada me ubije. Skupio sam tisuću pobjeda u ovoj igri za što sam i pošteno nagrađen. Zanimljivo je kako sam do svoje tisućite došao nakon manje od minute – čim sam ušao u partiju protivnik je predao. Sve novce koje sam skupio trošio sam na kupovanje novih paketa karti, no nisam dobio ništa konkretnog.
Overwatch
Nisam puno igrao zato što je beta i ne želim ostvariti progres koji će mi se obrisati. Zabavno je, zaigrat ću kada izađe, no nisam siguran koliko me ova igra može dugo držati. Ponajprije zato što je FPS, nešto što volim zaigrati s vremena na vrijeme, no nikada se nisam navukao na njih, pogotovo ne na multiplayer komponente.
StarCraft II
Odigrao sam prvi dio Nova Covert Ops DLCa za recenziju. Ostao sam malo razočaran, zato sam to ispravio pokojom multiplayer partijom. Mislim da sam izgubio tri solo partije no dobio svaku timsku – trebao sam dobiti barem dvije od te tri solo partije, porazi su došli zato što sam zahrđao koliko dugo nisam igrao. Teško je kada zaboraviš što ti je potrebno za koju jedinicu, stalno sam kasnio u odlukama.
Ratchet & Clank
Moram sam nadograditi svako oružje do maksimuma, usput sam skupio pokoji achievement. Mislim kako ću se potruditi skupiti platinum. Samo ne odmah, uzet ću malu pauzu.
League od Legneds
Pokoji ARAM i One for All. Ovaj potonji mi je ubio bilo kakvu volju za igranjem partijom u kojoj smo i mi i protivnički tim igrali Zeda. Ne volim Zeda, zabavno mi je gledati kada ga neki pro igra, ali meni je toliko antipatičan da ga nikada ne igram – no ovog puta sam morao. Igrao sam grozno, izgubio sam kompletnu volju za partijom nakon 5 minuta. No tako malo važno, protivnički tim je bio bolji. Nije mi jasno zašto je itko od našeg tima birao Zeda kada ga nitko nije igrao niti pristojno, a kamo li dobro.