Dvije važne informacije za ovogodišnji E3 kažu ovako – E3 neće biti u fizičkom obliku u Los Angelesu, te E3 želi imati digitalnu prezentaciju. Nakon što je prošlogodišnji E3 otkazan, postavlja se jedno pitanje – treba li nam on uopće?
Od kada je E3 prvi puta otvori svoja vrata 1995. godine, krenuo je put ka tome da postane najvažniji sajam u ovoj industriji. Onaj na kojem će se najavljivati nove igre i novi hardveri, koji će biti sajam noviteta i glamura, u jednako glamurozno skupom Los Angelesu. No vremena su postala drugačija. Internet je postao brži, dostupniji – dio svakodnevnice. Postalo je sve manje smisla slati novinare izvještavati, pošto je industrija polako krenula prikazati svoj proizvod direktno kupcima, bez posrednika. Konferencije su postale online, a novinari su postali samo fanovi koji reagiraju na najavljeno na ekranu, gotovo na identičan način kako i mi doma reagiramo. Da, novinari su mogli doći do nekih NDA stvari, koje su se prikazivale iza zatvorenih vrata, i o kojima često nisu ni mogli pisati. Gledatelji od doma nisu mogu, sve dok to isto ne bi pokazali par mjeseci kasnije kada je izdavač postao spreman govoriti o toj igri.
To su oni problemi na površni, ispod je ima puno više problema. I ne, Covid nije jedan od njih. Cijena upada je astronomska tako da se mnogim indie studijima više isplatilo unajmiti sobu u hotelu do i tamo pozvati novinare nego zakupiti prostor na sajmu. Dok i milijunski iznosi potrebni za tih par dana postali su nešto što su pojedine kompanije odlučile drugačije iskoristiti. Nintendo je 2013. godine odlučio prestati imati standardnu konferenciju. 2016. godine je EA odlučio imati svoju prezentaciju nekoliko dana ranije, u istom gradu, dok je 2019. godine Sony odlučio uopće ne sudjelovati, iako je bio tu od prvog showa. Pa su nakon toga procurili podatci novinara, nešto što je trebalo biti zaštićeno.
A onda se dogodila Covid godina, E3 na to nije bio spreman. Veliki izdavači odlučili su drugačije predstaviti svoje naslove, a IGN i Greg Miller uzeli su stvari u svoje ruke i napravili show u kojem su se manji studiji prikazali svoje uratke. Pokazalo se na veoma efektivan način kako sve to isto možemo napraviti i bez organizacije, koja po riječima mnogih, ionako ništa ne radi. Čak niti otvaranje sajma za publiku nije pretjerano pomoglo u percepciji, pošto je s jedne strane premalo ulaznica, dok s druge strane novinari i ljudi iz industrije ne mogu odraditi svoj posao, koji je već sam po sebi otežan time što posrednik nije potreban. Baš kao za vijesti s E3, posrednik nije potreban, sve je jasnije kako niti E3 kao posrednik između kompanije koja želi pokazati svoj proizvod i igrača nije potreban. Ako ga više ne bude, ja ću biti ok s tom činjenicom.