Na danšanji dan, prije deset godina, izašao je Mass Effect 2. Jedna od najboljih igri generacije, no ne samo generacije, nego jedna od najboljih igri u povijesti. Isto tako, karma je htjela da se to poklopi s danom kada napokon završavam Mass Effect Andromeda. Stoga, odlučio sam se sjetiti povijesti serijala i što on meni znači. Te isto tako kazati svoja razmišljanja o tome kuda i kako bi serijal trebao u budućnosti, ako bi uopće trebao nekuda ići. I da, trebam li uopće spomenuti, bit će spoilera.
Mass Effect
Nisam imao priliku igrati Mass Effect na dan njegova izlaska nego tek godinu dana kasnije. Onog dana kada je izašao za PC, premda sam ga probao kod prijatelja na Xboxu. To je bila jedna igra koju sam očekivao. Gameplay sam na kratko vidio, i bilo mi je prilično impresivno vidjeti promjenu u kojem je RPG igra zapravo shooter. I samo sam čuo kako je priča nešto na što bih trebao obratiti pažnju. Nisam htio znati ništa više, htio sam sam otkriti što me čeka. I čekala me poslastica.
Mass Effect je bio točno onaj SF koji meni sjeda k’o šamar budali, ponajprije zato što ja volim da znanstvena fantastika ima dobru dozu znanosti u sebi. A tu je bila i sjajna priča. Velika prijetnja čitavom čovječanstvu, odluke koje imaju posljedice. Neke od njih smo vidjeli istog trena, a za neke od njih će se ispostaviti kako ćemo vidjeti njihov utjecaj u nastavcima. Kao recimo odluka kada moramo izabrati kojeg člana tima žrtvovati i poslati u smrt. Uz toliko životopisne likove to je bilo nešto o čemu se prilično dugo pričalo.
Moralne odluke koje su definirale lika za svakog igrača bile su samo dio folklora. Tu su bile sjajno napravljene i osmišljene rase, kao i tenzije među njima. Kao i pitanje koje će mjesto ljudi zauzeti u istoj toj galaksiji. Sjajan soundtrack, mnogi veliki trenutci, kao onaj kada Shepard postane Spectre, ili kada napokon shvatimo kako je Sovereign nešto puno više od onoga što smo mislili. Igra je imala i svojih mana, kao previše opreme ili repetitivne misije prilikom istraživanja planeta, no mnogima je ostala u dobrom pamćenju.
Mass Effect 2
U nastavku je BioWare tim odlučio otići korak dalje. Kako? Odlučio je ubiti glavnog lika u prvih pet minuta igre, a zatim ga ponovo oživjeti. Stavili su novu prijetnju koju moramo konfrontirati, a kako bi to napravili trebali smo skupiti ekipu. Skupljanje po uzoru na Dvanaestorica žigosanih skupili smo najbolje i najgore što galaksija nudi. Neka stara i neka nova lica koja će krenuti u misiju iz koje se možda nitko neće vratiti. I to je bila stvarna prijetnja. U prošloj igri su nam dali do znanja kako se ne libe ubiti likove. Što će onda biti kada je premisa ‘misija bez povratka’.
I mogla je to biti, mogli ste otići na misiju tako da svi poginu, ali i da svi prežive. Bazirano po vašim odlukama tijekom svih tih tridesetak sati. O tome koliko ste uložili u lojalnost vaših članova ekipe. Gameplay je podignut na jednu veću razinu. Klase su imale puno unikatniju vibru, broj oružja je smanjen, a napravljena su tako da imaju puno veću važnost nego u prethodnom nastavku. A priča je bila gotovo pa perfektna u skoro svakom trenutku igre.
Kulminacija toga bila je Suicide mission. Koji će biti zapamćena u analima video igrama kao lektira vrhunskog dizajna. Skoro sat vremena dugačka završnica koja je imala kulminaciju u skoro svim aspektima. Priča je došla do svog vrhunca, važnost nije bila nikada veća, sve je bilo postavljeno tako da nas stalno tjera naprijed što je brže moguće, a istovremeno nas traži da donosimo odluke. Mass Effect 2 je bio skoro pa savršena igra kada je izašla prije 10 godina, a ni danas nije daleko od toga.
Mass Effect 3
Glavna stvar koja se govorila prije nego će Mass Effect 3 izaći je ‘nadam se samo da neće uprskati sve što su do sada napravili’. I dok je priča u nekim trenutcima bila upitna, vidjeli smo rezultate odluka iz prva dva nastavka, neke fantastične scene, kao onu u kojoj se Mordin žrtvuje kako bi spasio Krogane, ili Geth-Quarian rat. Gameplay je bio još bolji nego u prethodnom nastavku…
..a onda se dogodilo zadnih 15 minuta serijala. 15 minuta u kojem se pojavilo neko misteriozno deus-ex machina dijete i bacilo sve naše odluke kroz 100 sati igranja kroz prozor. Kraj zbog kojeg su se fanovi toliko pobunili da je BioWare morao izdati kraj u kojem bolje objašnjava što se dogodilo. Ja sam među onima kojima je taj kraj još veći šamar nego prvobitni, pošto ima još više besmislica u njemu. I sigurno nisam jedini, pošto možete naći hrpu stvari na YouTube-u koje govore o teoriji indoktrinacije, koja bi sjajno objasnila uprskan kraj serijala.
Mass Effect 3 je igra koja je bacila ljagu na čitav serijal. Ljudi koji su prva dva nastavka prošli po nekoliko puta, prenosili sejvove, nisu se mogli natjerati vidjeti što će biti u tim situacijama znajući da će kraj biti isti. Igra je izašla prerano, a onaj dio kojeg su svi toliko pretenciozno gledali – multiplayer – se pokazao boljim od onoga što su očekivali.
Mass Effect Andromeda
Nisam se mogao natjerati igrati Andromedu kada je izašla nego sam je tek pokrenuo ove godine. Znao sam da ću je u nekom trenutku odigrati, ali sam isto tako znao kako neće dati odgovore na ono što me zanimalo – što se u konačnici dogodilo sa svijetom kojeg sam toliko volio. Andromeda svoje temelje postavlja prije ME2, a sama radnja je 600 godina u budućnosti. U drugoj galaksiji, kamo su pobjegli baš zbog Reapera (što se ispostavi da je znao samo jako mali broj ljudi). Čak mi je ta priča bila jako dobra, pošto su ispričali kako je postojao plan B ako izgube.
Andromeda nije bila loša igra, ali nije bila niti dobra. Moj najbolji opis je – ovo je čista 7/10 (ne gledajući grafičke probleme koje je u startu imala, koje ja nisam iskusio nakon svih patcheva koji su izašli). Priča je imala lijepi SF štih, o kolonizaciji, ali nikada nije postala ništa više od toga. Bez obzira na sve što sretnemo u novoj galaksiji. Likovi pate od istog problema, grafika je slabija nego ono što je Mass Effect 3 imao, soundtrack isto nije na toj razini, a ja ću kazati kako mi je čak i sam shooting gameplay bio ispod nivoa. Odluke nisu imale toliku važnost. Nije mi bilo žao utrošenog vremena, ali to nije igra koju ću baš pamtiti. Imala je par trenutaka, no to je to.
Mass Effect budućnost
Treba li Mass Effect nastaviti? Pitanje je na koje će svako imati svoj odgovor. Bilo je onih koji su smatrali kako Andromeda nije bila potrebna nakon lošeg kraja trojke. Takvi nisu bili baš u manjini, to se vidjelo i po prilično slaboj prodaji. Navjeći problem kojeg je Andromeda igrala bio je baš vezan uz Mass Effect 3. Došla je puno prerano nakon tog fijaska. Da je došla nešto kasnije, recimo dvije godine kasnije, mislim da bi imala bolji prijem kod fanova. Tako da je moj odgovor na pitanje o nastavku serijala – DA. Serijal ima još uvijek puno toga za dati, ali serijal treba shvatiti kuda želi dalje, pošto ima otvorena vrata dalje na dva fronta.
Prvi front je Mass Effect 4. Osobno bih otvorio par godina nakon događaja iz trojke, rekao bih fanovima u lice kako smo ih varali, kako je Shepard na kraju zaista bio indoktriniran. Prihvatio bih izlazna vrata koju su mi fanovi otvorili. Vjerovali ste da je bio onakav kraj? Ne. I vi ste bili indoktrinirani kao Shepard. U samoj igri bi se fokusirao na postratnu galaksiju, gdje se brojevi mrtvih broji u bilijardama, ili čak trilijardama. Gdje gledamo jedno galaksiju koja se na zajedništvu pokušava ponovo izgraditi, i naravno, stavio bih novu ugrozu uz novog glavnog lika.
Drugi front je Andromeda 2. Iako prvi nastavak nije bio sjajan, mislim da je postavio fantastične temelje u novoj galaksiji. Glavna prijetnja je privremeno poražena, savezništvo s novom rasom je uspostavljeno, a kolonije nastavljaju rasti. Što bi moglo poći po zlu? Puno toga. I to je prilika za kompletno novu postavu, pošto mislim da ne bi trebalo ići s ovom. Nije se baš pokazala najboljom.
Spojiti te dvije stvari? Isto tako izvedivo. Iako je 600 godina razlike, može se ispričati kako je naša galaksija u takvom rasulu da joj treba toliko samo da se oporavi. Ali kako god bilo, Mass Effect može još puno toga dati. Samo treba kvalitetan tim i bez pretjeranog uplitanja izdavača u izradu.
