Poraz. To je riječ koju moram upotrijebiti za ono što je Europska komisija kazala na Stop Killing Videogames inicijativu. Danas su odlučili kako neće krenuti u smjeru izrade zakonske regulative, nego će ‘razgovarati s izdavačima kako bi se to izbjeglo’.
Neću okolišati nego ću biti direktan – komisija je stala na stranu novaca, a ne na stranu korisnika usluga. Iako smo kroz period čuli priče o tome kako ‘nas čuju jasno i glasno’ realnost je – to nije bilo dosta. Sigurno je bilo lobiranja od strane izdavača, jer jasno je kako njima takva direktiva ne paše. Odgovor komisije gdje se poziva na zakon o intelektualnom vlasništvu je potpuna glupost jer svaki zakon se može promijeniti i modificirati ako je potrebno. Ako žele, a očigledno ne žele.
Zašto ne žele? Dio razloga je što video igre nemaju baš neki status kod bilo koga starijeg. Aritmetički prosjek kao i medijan starosti zastupnika bio je 50 godina na početku saziva, kako je to bilo 2024. dodajte još dva na tu brojku. To znači da je više od pola njih tamo preko 10 godina starije od mene, a ja čak spadam u one starije po pitanju podrške video igrama. Omjer tu nije bio na strani onih koji se zalažu za regulaciju, što je bilo jasno vidljivo i po pitanju zastupnika koji su dali jasnu podršku – skoro svi mlađe garde.
Upravo taj podatak kaže kako je ovaj poraz zapravo samo izgubljena bitka, ali ne i rat. Jer ova problematika neće nestati. Da, vjerojatno će se napraviti neki kozmetički pomaci ovim ‘razgovorima’, ali pravi problem će ostati. I ponovo će biti aktualan jer je neminovno ponavljanje svih problema na koju inicijativa ukazuje. Možda ne za pet, možda ne za deset godina, ali će doći do promjena. Onda će u parlamentu biti puno više onih koji danas spadaju u kategoriju mlađih i koji razumiju problematiku. Tada bi situacija mogla biti drugačija.
Ovime se komisija napravila glupa, odlučila je ovo gurnuti pod tepih i tako pomoći izdavačima. Znamo kako oni sami neće napraviti regulaciju, pogotovo ako će ih to nešto koštati (a hoće). Zakonodavci već godinama kaskaju za modernim dobom, a ovo je samo još jedan u nizu primjera gdje birokracija ne razumije što se događa. Zato što ih je vrijeme pregazilo i to u dobu kada su tehnološka promjene brže nego ikada u povijesti. Borba se nastavlja.
Iz inicijative kažu kako se ljudi mogu javiti svojim zastupnicima, pogotovo ako su dio IMCO. U toj grupaciji Hrvatska ima dvoje zastupnika, od kojih ni jedan nije dao odgovor na pitanje o mišljenju o inicijativi.




