Zadnjih mjeseci cross-play funkcija bila je prilično spominjana na tržištu konzola. Opcija igranja iste igre s ljudima koji igraju na drugom uređaju nije nova. Štoviše, već prije koju godinu neke igre su dobile tu opciju, premda je povezanost bila na relaciji određena konzola i računalo. Ponekad do te mjere da su PC igrači mogli igrati sa ljudima sa svih konzola, ali ne istovremeno. A onda je došao Fortnite…
Sve je krenulo kada su ljudi shvatili kako spajanje korisničkog za Fortnite sa Sonyeovom platformom znači nasilno zaključavanje istoga. Bez ikakvog upozorenja, ili opcije da obrnu proces, ako ste spojili račun niste isti mogli koristiti na Switch i Xbox One konzoli. Ta odluka bi bila dočekana na nož i ovako i onako, ali taj nož je bio itekako oštriji zato što Sony nije nigdje upozorio na to. Određen broj ljudi našao se u tom problemu, spojili su račun bez da su gledali, očekivajući kako će igra i progres biti vezani za Epic račun. No nije. Cross-play je postao prilično vruća tema, a prst koji je pokazivao krivca bio je usmjeren prema Sonyu kao isključivom krivcu.
I činjenica je ta da oni to zbilja i jesu. Isključivi krivac zašto i danas nemamo cross-play, no isto tako, treba sagledati situaciju i iz drugog ugla. Što bi bilo da su uloge obrnute? PlayStation 4 je trenutno najprodavanija konzola, prodavanija nego Xbox One i Switch skupa. Imaju najveći bazu igrača, a samim time i najveći ekosistem. Uključivanje cross-playa je pružanje ruke pomoći ostalim konzolama. Realnost koju je kroz redove govorila uprava Sonya kada bi je pitali goruće pitanje. S poslovne strane zbilja nemaju nikakvog razloga pomagati drugima. Pogotovo zato što niti drugi nisu pomogli njima. Dovoljno je pogledati generaciju prije gdje se je PlayStation 3 čitavu generaciju grčevito trudio sustići prednost koju je Xbox 360 stvorio. Na kraju i je, prodajom su završili tu negdje, no niti u jednom trenutku nismo dobili cross-play. A bilo je itekako prilika, pogotovo u periodu kada je Call of Duty zaluđivao svijet i bio megapopularna multiplayer igra (i danas je, no ne u toj mjeri). Što otprilike kazuje kako je Microsoft već bio u toj situaciji kada je na vrhu pa nismo dobili cross-play. Razlika je u tome što to tada nije bila tražena funkcija, a danas je. Da su oni htjeli tada to napraviti- mogli su. Pružiti ruku ostalima dok su bili na vrhu. Nintendo pak nije pretjerano relevantan kada se govori o multiplayeru pošto ga oni rade na svoj zastarjeli način. Te je realnost kako mnoge velike multiplayer naslove nećete ni vidjeti na njihovoj konzoli.
Aspekt igrača danas je postao puno važnije, a oni traže tu funkciju, koja je dugoročno itekako dobro. Zato je najava kako Sony ipak popušta došla istovremeno očekivano i neočekivano. Očekivano iz razloga što je to funkcija za koju bi kad-tad morali popustiti, neočekivano zato što nisam očekivao kako će to napraviti prije iduće generacije. No očigledno je pritisak, što igrača, što izdavača, bio prevelik. A sve ovo može voditi ka boljem sutra. Ono očigledno kaže kako će igrači sada moći igrati sa svima svojim prijateljima, neovisno o platformi. Kada svi ti igrači padnu u isti matchmaking to će pomoći i manjim igrama, što znači kako će šačica preostalih ljudi sa svake platforme postati nekoliko šačica ljudi na svim platformama. Što će pak značiti dulji životni vijek, i opravdanje zašto servere ostaviti aktivnima koji tjedan, mjesec ili pak godinu dulje.
Pod uvjetom kako Sony odluči s ovime otići do kraja, a ne zadržati se samo na jednoj igri.
