Indiana Jones and the Great Circle je igra koja se našla na listi zbog svoje kvalitete, usprkos svom marketingu koju je za nju odrađen. Svako prikazivanje igre postavljalo je još više pitanja o njenoj kvaliteti, niti jedan ‘gameplay video’ nije pokazao ništa vrijedno spomena. Sama franšiza se je tretirala kao da ima neki utjecaju u modernom dobu – za mlade nema jer od trilogije je prošlo 35 godina. Novi filmovi nisu na toj razini.
Vjerojatno je sve navedeno naštetilo igri po pitanju dosega broja ljudi u samom startu. Konačna igra je jedan od najboljih osjećaja nekog Indiana Jones medija nakon originalne trilogije. Bolja od dva nova filma, bolja od dosadašnjih video igri. Razlog tome je što su kompletno pogodili esenciju serijala, od glavnog lika pa sve do sitnih detalja kojima igra obiluje. Uključujući i omaže stvarima iz filmskog serijala. Isto tako su pogodili sa količinom zagonetki i borbom koja se minimalno fokusira na vatrena oružja – Indiana nije superheroj i neće preživjeti hordu protivnika koji pucaju po njemu.
Pitanje oko toga hoće li ići Uncharted putem je kroz to dobilo svoj odgovor. Nisu. Što je najbolji potez kojeg su napravili. Čak nisu stavili ni pogled iz trećeg lica, nego iz prvog. Također jedan sjajan pogodak koji dodaje dodatnu dimenziju svemu što se u igri događa. Osjećaj aktivnog sudjelovanja, vidjeti zagonetke ‘svojim očima’, gledati kako se iste pred vama rješavaju, ili vidjeti pauka kako vam gmiže po ruci dok povlačite neku polugu u zidu. Osjećaj kao da ste vi u igri.
Sjajna glumačka postava, soundtrack koji sjajno prati radnju, odlično napisan scenarij i solidna količina dobrog i prepoznatljivog humora čine ovo jednim sjajnim paketom. Nekada je lako zaboraviti kako je riječ o video igri, lako je gledati na Indiana Jones and the Great Circle kao film koji nikada nije snimljen. Toliko su dobro ispoštovali serijal s time što su napravili. Osim toga, tko ne voli mlatiti naciste? Pustolovina samo takva!
