Postalo je normalno imati barem jednu fighting igru na listama najboljih igri godine. Ove godine to je Tekken 8. Jedan od najvećih upitnika kada se dođe do tako visokog broja u serijalu je kako napraviti nešto novo, a istovremeno ostati vjeran korijenima? Zadržati osnove, napraviti neke sitne preinake zbog kojih će igra imati drugačiji osjećaj i osloniti se na roster pun prepoznatljivih likova.
Možemo govoriti o tome kako su dodali heat mehaniku, ili kako po prvi put serijal ima health kojeg možemo vratiti ako nakon primljenih udaraca krenemo u ofenzivu. Mehanički to su stvari koje će biti fokus onih koji su puno više u žanru. Fokus onih koji nisu će biti sve drugo što Tekken 8 radi sjajno. Pogotovo tu mislim na prezentaciju priču, tranziciju žanra u to da ponudi što više sadržaja za solo igre. Te u konačnici ono najvažnije zbog čega ljudi vole serijal – likove koji izgledaju veći od života. Koji imaju puno stila i za koje se bez problema može kazati kako su cool.
Želite li postati dobri u igri (ili bolji ako već jeste dobri) imat ćete malo more stvari na raspolaganju. Od robusnog sistema treninga pa do opcije u kojoj možete odgledati replay borbe te ako je korisnik ljudsko biće (a ne kompjuter) preuzeti kontrolu u bilo kojem trenu. Fantastičan način učenja, vidjeti grešku i onda probati neku drugačiju ideju kako idući puta ne bi napravili grešku. Uz fantastičan artistički stil svake borbe i još hrpu sitnica koje su na raspolaganju riječ je o punom paketu.
Bilo bi najbolje kazati kako je Tekken 8 prigrlio evoluciju zbog kojeg igra kao nadogradnja, a ne ista igra s drugim rednim brojem. Nije se libio krenuti putem stila, sve fokusirati oko toga, dodati dubinu u igru. Za sve te poteze je nagrađen, pošto je potpuno jasno kako je ovo veliki korak za serijal i cijeli žanr. Zaista je nešto posebno.
