Osim ako ne živite pod kamenom, onda znate kako je Italija osvojila ovogodišnji Eurovision. I kako je Hrvatska još jednom doživjela (relativni) neuspjeh. No neću sada ulaziti u detalje što mislim o tome, pošto ja jesam jedan od onih koji voli ovo natjecanje. Da, sajam kiča, no Eurovision ima neku čar i nevjerojatno zabavno ga je gledati u društvu. Po meni je to jedna od malobrojnih stvari u kojima imamo onu pravu ideju o ujedinjenoj Europi. Tako da je njegovo mjesto u geopolitičkom i estradnom svijetu odavno cementirano.
I dok sam gledao Eurovision, pitao sam se, ima li kakva video igra vezana uz njega. I zašto nema? Kako pristupiti kreaciji jedne takve igre? I tu su dva glavne polazne točke s koje bi se dalo krenuti. Prva je igra koje ja potpuno licencirana sadržava pjesme koje su sudjelovale u tom natjecanju. Po uzoru na Just Dance ili Rock Band (ili zapravo bazirano na bilo kojoj muzičkoj igri sličnog tipa). Koliko je to izvedivo? Prilično, no prava priča nije oko izvedivosti nego oko isplativosti. Iako mi u Europi volimo to natjecanje, realnost je takva da te pjesme nisu mega hitovi koji imaju preko milijardu pregleda na YouTubu. Najgledaniji video na službenom kanalu Eurovizije je onaj ruskog predstavnika iz 2020. godine, iste one godine kada se natjecanje nije održalo, s jedva preko 200 milijuna pregleda. Da se razumijemo, kada se zbroje prve izvedbe, spotovi, pa izvedbe sa samog natjecanja te brojke su osjetno veće, ali i dalje nisu na razini mega hitova. A mega hitovi su prodaja. Možeš izdati igru, stavljati dodatne pjesme iz povijesti, te svake godine dodavati nove pjesme. No to neće generirati neki toliko veliki profit. Nešto na čemu ova industrija počiva.
Druga polazna točka je mnogo apstraktnija. I nešto što bih ja vrlo rado volio vidjeti – menadžersko simulacijska igra. Nešto po uzoru na Football Manager, samo ne bi vodili nogometni tim nego šefa državne televizije koji bira između izvođača, od kojih ima svoje statistike, koga pozvati na državno natjecanje ili potpuno direktno poslati na natjecanje. Dodati događaje zbog kojih neki pjevač ne želi, ili se naljuti pa bojkotira, pa čak i obuzdavati divama ego kada izgube. Ili kada pobjede pa im ego dodatno naraste. Delegiranje budžetom i kako ga uložiti. Koliko na plesače, koliko na koreografiju, koliko na promociju, pa ako želite možemo otići i u malo prljave vode uz mod koji dozvoljava lobiranje, to jest potplatiti tuđi žiri da glasa za vas. Dva su velika problema ovoga koncepta zbog kojega ni ovo ne bi bilo nešto senzacionalno kao igra. Prvi je taj što bi ovaj koncept veoma brzo dosadio, to jest ne bi imao toliku dubinu da možete igrati tjednima. Drugi problem je što ne bi bilo glazbe (ili bi bilo veoma bazične koju možete sami kreirati), a kao ključ ove ideje, to je veliki nedostatak.
Stoga, ostaje nam zaključiti kako trenutno još nemamo neki pametni i dobar model u kojem bi Eurovision mogao proširiti svoj portfolije na video igre. Tako da ćemo se morati zadovoljiti preslušavanjem dosadašnjih uradaka, dok čekamo iduću godinu i novo natjecanje.
