Bila je 2007. godina, Blizzard je najavio toliko dugo očekivani StarCraft 2. Oduševljenje među RTS fanovima je raslo iz dana u dan, sve dok iduće godine nisu najavili kako će StarCraft 2 Wings of Liberty biti prvo poglavlje trilogije, kako će svaka rasa imati kampanju jedne frakcije. Krenule su kritike, prigovori na pohlepu, ne poštovanje igrača i još mnoge slične. Puno puta sam bio taj koji je kritizirao Blizzard zbog odluka i poslovanja, ali tog puta ja sam bio u suprotnom taboru – bio sam u taboru koji je branio tu odluku.
Godina je 2014., jučer su nam najavili izlazak zadnjeg poglavlja StarCraft 2 trilogije, iako je do izlaska ostalo još dva mjeseca, ponosan sam što sam davnih dana brani njihovu odluku. StarCraft 2 me je osvojio kampanjom, nešto što njegov prethodnik nije uspio, a nadam se kako zadnje poglavlje neće biti razočaranje.
Prilikom te najave slušao sam priče kako je originalni StarCraft imao deset misija sa svakom frakcijom, no svi su nekako zaboravljali kako su prve tri ili četiri kod svake frakcije zapravo bili produljeni tutorial. Uopće nije bilo važno što je za Wings of Liberty najavljeno dvadesetak misija (u konačnici ih je bilo 29) s jednom frakcijom, i isto toliko za svaku ekspanziju, gledao se samo broj frakcija. O kampanji originalne igre govorilo se u superlativima, što ni dan danas ne znam zašto, al’ nije se vjerovalo kako StarCraft 2 može imati ‘tako dobru kampanju’. Za mene je StarCraft imao dobru kampanju, ali ništa više od toga. Bila je zabavna dok je trajala, no nikada mi nije dugoročno ostala u glavi, nije me bilo pretjerano briga za likove.
Neću lagati, očekivanja za kampanju bila su mi relativno niska, cijelo vrijeme mi je u mislima bilo razmišljanje kako se StarCraft 2 igra zbog njegove multiplayer komponente. Očekivao sam priču koja je na gornjoj granici dobrog, no ništa više od toga. Prevario sam se, oh kako sam se prevario. Wings of Liberty dostavio je u svim pogledima kada govorimo o kampanji. Priča je imala svojih klišeja, ali je u svakom trenutku imala glavu i rep. Likovi su imali svoju dubinu, segmenti između misija tome su itekako pripomogli. Svakog trenutka me zanimalo što se događa i što će se dogoditi. Uz prilično raznovrsne misije i ponešto preokreta u priči došli su granica izvrsnosti.
I kako to obično biva, svi koji su davnih dana prigovarali počeli su se praviti kako se te njihove riječi nikada nisu dogodile. Šačica je ostala dosljedna i nastavila prigovarati, neki su zvučali čak i smiješno pošto igru nisu ni taknuli, a i dalje su trubili iste priče bez prestanka. Nastavili su se prigovori za nedostatak LAN podrške, nešto na što nikada nisam obratio pozornost, premda moram priznati kako su bili opravdani. Za mene je to bila opcija koju neću koristiti pa mi je bilo tako svejedno da li je ima ili ne.
Heart of the Swarm kao zerg ekspanzija probala je ponoviti istu formulu, no ostala je malo kratka po tom pitanju. Mehanika pojačavanja Kerrigan kao i još veća raznovrsnost u misijama bili su sjajni, no sama priča nije toliko sjela. Naprosto Zergovi nisu toliko zanimljivi likovi kao ljudi – ipak su oni swarm. Baš zbog te sličnosti s ljudima, zbog činjenice kako se lakše možemo povezati s njima, očekujem kako će Legacy of the Void biti sjajno završno poglavlje kampanje. Možda sam malo pristran kada to kažem, što mogu kada mi je Protoss najdraža rasa.
Neću pričati o multiplayeru, nema potrebe kad svi o njemu sve znaju. U konačnici sam s onime što mi je StarCraft 2 donio bio zadovoljan i nije mi žao ni vremena ni novaca što sam utrošio u njega. Jedna lijepa priča došla je svom kraju, a čak me i ta spoznaja veseli. Već dugo vremena se priča kako će ovaj tim, kada završi sa StarCraft projektom, krenuti u izradu nove ide – Warcraft 4.
Sada me ispričajte, idem sanjariti o novom Warcraft RTSu dok se skida StarCraft 2 kako bih ponovo prošao kampanju.
One thought on “Mišljenje: StarCraft 2 kampanja ispunila je sva očekivanja”