Nintedno Switch izašao je na tržište 3. ožujka 2017. godine. Osam i nešto sitno godina kasnije, 5. lipnja, ili ti ga za par dana, doći će njegov ‘nastavak’ Switch 2. Prije nego što se to dogodi i kompletna tranzicija kompanije bude na novoj konzoli, idemo se podsjetiti što je to učinilo trećom najprodavanijom konzolom u povijesti.
Jedan od glavnih razloga leži u broju dva (za kojeg mislim kako će ga prestići) na toj istoj listi najprodavanijih konzola – Nintendo DS je oduševio svijet svojom kompaktnošću i prenosivošću. Switch je profitirao na tim idejama u periodu kada se mislilo kako te ideje nemaju smisla uz mobitele koje danas svatko posjeduje. Ipak, koliko god mobitela bilo na tržištu, još uvijek nisu dobili igre na razini onih koje konzole dobivaju. Nije taj put bio bez svojih zapreka. Wii U je imao jako slične ideje s kojima je ostao prilično kratak. Djelom na krivom mjestu u krivo vrijeme, djelomično zbog loše poruke koju je kompanija poslala o tome što uređaj je. Switch nije doživio te greške. Manji, lakši kompaktniji gdje je cijela konzola taj ekran, a ne samo kontroler kao za Wii U, dok je dock za spojiti na telku nepotreban, premda daje bolju rezoluciju. Pun pogodak, uz kontrolere koji se mogu odvojiti.
Sve to ne bi bilo važno da nije bilo igri koje sve to mogu iskoristiti. Na dan kada i konzola došla je The Legend of Zelda: Breath of the Wild, igra koja je pobrala sve lovorike koje je mogla. Mjesec dana kasnije Mario Kart 8 je dobio svoju Switch verziju jer Wii U verzija nije došla ni blizu brojki prodaje koje bi zadovoljile kompaniju, što nije čudilo s obzirom na to koliko je Wii U prodaja bila slaba. Što je je maltene činilo novom igrom, iako to nije. A pred kraj te 2017. godine, kao da nije bilo dovoljno imati jednu igru u konkurenciji za igru godine, Super Mario Odyssey. Nevjerojatan start. Iduća godina donijela je Super Smash Bros. Ultimate, najveći nastavak u povijesti serijala.
Osim velikih blockbuster naslova koje Nintendo radi zaista sjajno ljudi su počeli igrati indie igre na konzoli. Jedan period vremena slovila je kao konzola na kojoj ih je najbolje igrati. Dio toga ležao je u tome kako digitalna tržnica još uvijek nije imala hrpu naslova pa ih je bilo lako naći, nešto što će se s vremenom promijeniti. Izdati igru za Switch postalo je isplativo za male studije. Ali kako ne bi sve bilo kompletno bajno, third party podrška velikih izdavača je bila slaba, a veoma često su Switch verzije te igre bile najlošije verzije tih igri. Zabava naspram snage, a kada bi igre koje traže snagu došle na Switch vidjela se ta manjkovitost hardvera.
Zabava je bila pogonsko gorivo na koje Switch igrao, tako da je ta snaga bila sekundarna. Obiteljska konzola, jedna koja cilja na casual publiku. Nešto što je oduvijek bio modus operandi kompanije. Putujete puno? Može biti i za vas u vožnjama avionima ili usamljenosti hotelske sobe daleko od kuće. Mora se kazati kako su skoro u svemu pogodili. Da, bilo je problema, no spram svega drugoga što su napravili to su bile sitnice. Po meni je najveća bila to koliko se nisu uspjevali prilagoditi modernom vremenu streaminga i kompletnoj kontroli koju su htjeli imati. Switch je, bez puno rasprave, potpuno uspjeh. Volio bih da su neke stvari radili drugačije, pogotovo po pitanju akcijskih cijena svog softvera.
Hoće li Switch 2 nastaviti tim putem? Napravili su neke stvari koje se zajednici nisu svidjele, od cijena pa do toga da fizičke kopije igri nisu kopije igri, ali mislim da će konačni odgovor biti – da. Možda će trebati malo dulje, ali mislim da je put dobro utaban i da Switch odlazi uz sjajni period koji je imao i sjajno nasljeđe koje ostavlja.
