Srce mi se barem malo stegne kada čujem dvije riječi – PlayStation Vita. Sonyev zadnji pokušaj ulaska na tržište prijenosnih konzola je došao u potpuno krivo vrijeme. Jedno u kojem su prijenosne konzole polako krenule gubiti svoj utjecaj, a mobiteli preuzimati to mjesto na tržištu. Uz nedostatak prave podrške, Vita je bila osuđena na propast. Pred kraj svog životnog vijeka počeli su je nazivati JRPG uređajem, a jedan se tu ipak ističe. Persona 4 Golden je po mnogima, uključujući i mene, najbolja igra koja je izašla na toj platformi. I danas slavi 10 godina od kada se pojavila tamo.
Persona 4 Golden je nešto što bi danas zvali remaster. Persona 4 izašla je 2008. godine u Japanu, nešto kasnije u ostatku svijeta. Odluka da izađe na PlayStationu 2 je bila veoma zanimljiva, pošto je PlayStation 3 bio na sceni već godinu i pol dana. Oni koji su se tada nadali kako će izaći na tehnički jačoj platformi u nekoj skoroj budućnosti su ostali kratkih rukava. PlayStation 3 i 4 su preskočeni, petica će dobiti svoju verzije dogodine. No onaj mali uređaj koji je od samog starta bio u problemima, koji nije dobivao toliko ljubavi kao veća braća, 14. lipnja 2022. godine dobio je Personu 4 Golden. Prvo u Japanu, a krajem godine, odnosno početkom iduće u ostatku svijeta, ovisno o regiji. Isti kostur, samo proširen s dodatnim likovima i novim krajem, dobio je sve pohvale ovog svijeta. I dobio ih je s pravom.
Do tog dana kada je izašao na europsko tržište ja sam samo slušao o tom serijalu. Nikada prije ga nisam pokrenuo. Jedan od glavnih razloga bio je to što nisam posjedovao konzole na kojima je do tada izlazio, čak ni PlayStation 2. Ovo je bio prvi nastavka serijala koji se pojavio na platformi koju sam imao. I uz sve pohvale koje sam čuo bio je red da ga probam. Između dva i tri tjedna kasnije iza mene je bilo 150 odigranih sati, kampanja koju sam prošao dva puta. Zato što sam pročitao da pravi kraj je dostupan tek nakon drugog prelaska igre. Još i danas sam ljut na sebe što sam promašio jedan trofej zbog kojeg ne bih mogao skupiti platinum. Ali sve to je kap u moru pošto je ta srednjoškolska drama i danas jedno od najboljih iskustava u video igrama koje sam imao priliku iskusiti.
Srednjoškolska drama u kojoj se družiš s prijateljima, obavljaš poslove po kući i družiš se sa familijom, ideš u školu i učiš, osim kada po noći ideš u svijet koji skriva mračne tajne, a u njega se ulazi kroz televizor. Doslovno. Nije opis koji bi me privukao da mi je ovo netko kazao u liftu, ali Persona 4 Golden je puno više. Ona je fantastično napisana igra u kojoj likovi imaju svoje želje i snove, ali isto tako i strahove. Pamtljive likove. Toliko pamtljive da će kasnije dobiti neke spin-off igre, a još uvijek postoji želja da igra dobije direktan nastavak, pričom smješten nekoliko godina kasnije. Persona 5 je u svom sjaju imala svoju plejadu likova. No nije Persona 4-2. Taj osjećaj da se svijet svih likova toliko promijenio u godinu dana zbog vas (vašeg lika). Pogotovo uz onaj završni cinematic. Pamtljivo i emotivno. Toliko da još uvijek čuvam screenshot završnice na Viti.
Još uvijek će mi gotovo svaka melodija iz igre izmamiti osmijeh na lice kada je čujem. Zato što je vežem uz lijepa sjećanja. Nije bio prvi, ali mislim da je ovo moj najdraži JRPG i da ga nikada nitko na toj listi neće skinuti. Bez obzira što je došla PC verzija, što će biti PlayStation 5 i Xbox verzije, za mene su Persona 4 Golden i PlayStation Vita idealan par te će to biti onaj način koji ću odabrati kada se jednom vratim igri. A znam da u nekom trenutku hoću.
