Novogodišnji plan za sajt

Sretna vam 2024. godina. Jedna od uobičajenih stvari su novogodišnje rezolucije, pa tako i ja imam jednu vezanu uz sam sajt. Dosta toga se promijenilo od kada sam pokrenuo stranicu, od vremena u kojem živimo, cijele industrije video igri, pa na kraju do mene samoga. Nisam više student s previše slobodnog vremena, imam drugačije poglede na svijet, uključujući i to kako gledam, tretiram i u konačnici konzumiram video igre. Isto vrijedi i za sam pogled na to kako novinarstvo u video igrama funkcionira. Zbog svega toga želim ući s drugačijim pristupom u ovu i nadolazeće godine.

Nedostatak vremena je prva stavka. Da bih imao vremena za sve svoje interese dan bi trebao trajati barem stotinu sati, a vjerojatno ni tada ne bi bilo dovoljno. To znači da štancanje hrpe vijesti nema nekog smisla. Uzima puno vremena, a ne donosi puno, pogotovo kada je od ovog ne živim pa se nemam ni potrebe boriti za klikove. Niti se želim boriti za klikove uz clickbait principe koji su postali sasvim normalni u ovom modernom svijetu. Nemam problema s time što netko neće kliknuti na članak nakon što pročita njegov naslov. Nekada je u naslovu sve što trebate znati. I to mi je puno važnije – prenijeti informaciju.

To ne znači da neće biti vijesti. Hoće, samo će veći fokus biti na članke. I dalje ih želim prenositi, ali želim dodati svoje mišljenje u iste. Personalizirati ih. Razlog je što sam kroz godine zavolio priče u i oko video vjerojatno jednako kao i same igre. Često se zaboravlja da iza svake igre, bila ona dobra ili loša, radi određen broj ljudi. A još češće se zaboravlja da su oni i njihov profesionalni rad stavljeni pred zid odlukama ljudi u uredima kojima je samo do novca. Ugraditi tu misao kao kontra svim negativnosti online ratnika koji će im slati uvrede pa čak i prijetnje smrću. Drugi dio razloga je što imam što za kazati. Vjerojatno više nego bilo kada ranije.

Jedna od stvari koje želim dodati je vezane uz starije igre. Ne, nisam jedan koji pati od nostalgije i govori da je nekada bilo bolje. Živimo u vremenu kada sve te stvari od nekada možemo igrati, premda neke od njih s osjetno većom količinom prepreka. Dio je to moje osobne želje da igre s nama idu kroz generacije, da ih se može igrati na novim uređajima bez problema. Na žalost tu industrija nije napravila dovoljno dobar posao, zato što u tome nema novaca. Srećom postoji dovoljno veliki broj entuzijasta koji rade na tome, uključujući i one na koje kompanije šalju odvjetničke timove.

Želim pisati o serijalu od prvog do zadnjeg nastavka, želim se vratiti nekoliko godina unatrag i odigrati neku koju sam preskočio. Na žalost video igre idu toliko brzo naprijed i tolika je hiperprodukcija da ih se proizvede više nego što čovjek može probati, a kamo li odigrati. I što se zbog toga o njima priča samo par dana od njihova izlaska dok se na tržištu ne pojavi nova vruća stvar. Isti problem je i u novinarstvu koje to ne može pratiti pa danas imamo recenzije koje nemaju veze s igrom nakon što ista dobije godinu dana podrške. Zato što je važno samo što je bilo taj dan kad je izašla. Uz sve to, moderne recenzije pate od previše hvale, a premalo kritičkog pogleda, kako ne bi navukle bijes zajednica. Kao što pate od problematike da se 7/10 igra smatra nedovoljno dobrom igrom. Iako su u toj kategoriji neka od najzabavnijih iskustava koje sam igrao.

Na kraju dana, sve ovo su samo moje želje. Trudit ću se ostvariti ih, ali ću se vjerojatno naći u situaciji gdje ne ide baš sve kako sam zamislio. I bit ću ok s time. Zato što će uvijek biti neispričanih priča. I novih koje tek treba ispričati.