Skoro dvadeset godina Blizzard nije izdao novi IP, zato je bilo potpuno jasno kako će pritisak na Overwatch biti prilično velik. Ikonska kompanija praktički sve što dirne pretvori u zlato i redefinira žanr. Mogu li uspjeti još jednom u tome ili će se sramiti svog najnovijeg proizvoda?
Heroes never die! – Mercy
Pomalo je nezahvalno recenzirati online baziranu igru svega tjedan dana nakon njena izlaska. To je period kada će se pokazati mnogi problemi koje igra ima i koji će u narednim tjednima i mjesecima biti ispravljeni. No neka vas ovaj uvod ne uplaši – Overwatch je fantastično dizajnirana igra koja će sigurno nastaviti rasti i razvijati se. Samo, dječje bolesti su tu i moram ih spomenuti.
Overwatch je napravljen kao klasni shooter baziran na timsko igranje s grafičkim izgledom nedjeljnog crtića. Isti opis važi i za Team Fortress 2, zato vas ne smiju čuditi paralele između te dvije igre. Izlet u FPS pokazao se kao sve samo ne to – niti u jednom trenu se ne vidi kako studio prvi puta potpisuje igru tog žanra. Štoviše, kada bi vas probudili iz kome, dali vam Overwatch i pitali da li je studio koji ju je izradio prije radio na nekom drugom FPS naslovu, vjerojatno bi kazali da. To nije samo uzmi i pucaj – to je potpuna raznolikost stila igranja kod svakog lika. Napraviti to za čak 21 lika nije lako, pogotovo dati im osobnost i osjećaj zadovoljstva kada napraviš sve kako spada je enorman.
Heroji su podijeljeni u 4 glavne uloge, a čak niti unutar njih ne funkcioniraju isto. Tenku će primarni zadatak biti apsorbirati štetu, no način na koji to postižu je prilično različit. I upravo tu se nalazi onaj MOBA segment o kojem se toliko govori – glavna ideja je kombinirati sposobnosti likova za maksimalan učinak. Samo s jednom velikom razlikom od MOBA igri, Overwatch vam dozvoljava promijeniti lika kojeg igrate. Sve to na papiru zvuči jako sjajno, ali u ovih prvih tjedana prakse to se još nije pokazalo uspješnim. Igra je frenetična i gotovo nemate predaha, a to istovremeno znači kako nemate niti vremena dogovoriti strategiju s timom – u cijelom svojem igranju nisam niti jednom vidio pokušaj dogovaranja neke timske strategije kako bi tim dobio. Za sada vam je jedini način nekakvog timskog igranja dogovoriti se s prijateljima i zaigrati s njima. U protivnom, pripremite se za solo igranje koje će pokazati nedostatak balansa kod pojedinih stvari, a ponekada i frustraciju zbog istih.
Prvo ime koje će biti spomenuto kod nedostatka balansa je igrajući turret Bastion – nitko trenutno ne ubija zabavu kao on. Iz tog razloga ga nisam niti htio probati, ne želim pružiti drugima ono što je on pružao meni – želju za ugasiti igru. Ima ih još takvih, no sve će se ispraviti kada ljudi nauče kako igrati protiv pojedinog heroja i kako igrati timski. Prvih tjedan dana igre nije bilo dovoljno za to. Baš kao što će trebati vremena za naučiti igrati protiv njih, trebat će naučiti igrati pojedine heroje, a kao što sam već rekao, razlike među njima se ogromne. Tracer je nevjerojatno mobilna pošto ima mini blink svake tri sekunde i opciju vratiti se na prijašnju poziciju, uključujući i health koji je u tom trenutku imala. Njena ideja je brzo ući, nekoga ubiti i vratiti se kao da je nikada nije ni bilo tamo. Mercy (koja je jedan od mojih favorita) je healer s anđeoskim krilima koji može poletjeti do osobe koju želi štiti. Taj osjećaj je fantastičan, biti u pravo vrijeme na pravom mjestu, osjećati se potrebno, a istovremeno koristiti krila za brzo pomicanje iz neprijateljske vatre. Winston je pak majmun koji će preskočiti prednje redove neprijatelja i iritirati protivničke udarne snage pritom imati prilično dobru zaštitu. I to je samo vrh sante leda.
Mantra koja najbolje odgovara za Overwatch dizajn je ‘manje je više’. Svaki heroj ima tri ili četiri sposobnosti od kojeg je jedna njegovo primarno oružje koje koristi. To je jedina sposobnost za koju ne morate čekati određeno vrijeme kako bi je ponovo koristili, jedino morate paziti kada vam se šaržer isprazni, no to nije neki veliki problem kada je količina municije koju imate na raspolaganju neograničena. Ostale sposobnosti imaju tajmer, ali van toga isto im je neograničena upotreba. I kao veliko finale tu je glavna sposobnost svakog pojedinog heroja – neke od njih prilično devastirajuće, neke od njih one koje pomažu timu. Njih na početku partije nemate, nego imate bar koji vam se tijekom vremena puni. Što bolje igrate to će vam se on brže puniti, a to automatski znači kako ćete imati priliku češće ga koristiti. Sjajan način nagrađivanja dobrih igrača. Dobro korištenje tih sposobnosti može značiti razliku između pobijede i poraza.
Trenutno su dostupna četiri moda igranja, svaki sa tri mape. Assault u kojem jedan tim napada lokaciju, dok drugi brani, Escort u kojem jedan tim mora otpratiti objekt od točke A do točke B dok drugi brani te Assault/Escort u kojem jedan tim napada lokaciju, a zatim morat otpratiti objekt od točke A do točke B. Dok drugi tim, pogodili ste, brani. I tu je dio gdje je balans igre prilično loš – vodio sam statistiku za vrijeme svog igranja i ona kaže da obrambeni tim ovo dobiva u preko 80 posto slučajava. Nije lijepo ući na mapu znajući kako će ona završiti ovisno o tome jeste li napadački ili obrambeni tim. Obrambenom timu je dovoljno postaviti turrete (uključujući i Bastiona) i napadači će imati jako velikih problema. Zadnji mod je Control u kojem se oba tima bore za kontrolu za centralnom točkom mape – to je daleko najbolji i najzanimljiviji mod kojeg Overwatch ima. Na njemu sam imao neke najbolje momente i daleko najnapetije partije.
Govoreći o najboljim trenutcima, na kraju svake partije algoritam će izabrati i svim igračima prikazati najbolji koji su u istoj dogodio. Trenutno prednost imaju multikill izvedbe naspram sjajnih tenkovskih ili support bravura, za što Blizzard kaže kako planira popraviti u budućnosti kako bi svi bili zastupljeni. Prilično je lijepo vidjeti vlastiti moment na kraju partije, kako nisam neki fantastičan FPS igrač to mi se dogodilo jednom – kada sam kao Soldier 76 na Control mapi ubio četiri protivnika unutar par sekundi. Osim toga možete vidjeti i svoje najbolje trenutke kada se vratite u lobi, oni se čuvaju sve dok ne izađete iz igre. Na žalost, Blizzard se nije sjetio dodati opciju spremanja tih momenata, ili još bolje direktnu YouTube integraciju, tako da je to za sada jedna propuštena prilika koja će sigurno biti ispravljena u budućnosti.
S grafičke strane situacija je vrlo jasna – ili vam se sviđa ili vam se ne sviđa vizualni identitet kojeg Overwatch njeguje. Ako ste jedan od onih koji traži realnost, možete slobodno preskočiti igru, neće vam se svidjeti pošto to nije vaš par opanaka. Ostali će pak vidjeti vizualnu genijalnost u svim aspektima igre. Likovi i njihove kretnje izgledaju fantastično i fluidno, potpuno su prepoznatljivi u svakom momentu. Sav kaos na ekranu se događa bez imalo zastajkivanja, čak i na računalima koja više nisu najbolja, vrlo dobro je optimizirano. Mape su prepune života, jasno je prepoznati futurističke lokacije u koje su smještene, a sitni detalji na njima su nešto što Blizzard sjajno radi već godinama. Sve to je popraćeno sjajnim zvukovima, kako glazbom tako i rečenicama koje likovi izgovaraju. No, zar ste išta manje očekivali po pitanju prezentacije od Blizzarda?
Volio bih kada bi u budućnosti Blizzard našao način integrirati i priču u Overwatch, napravili su sjajan posao s trailerima koji ulaze u dubinu likova, dodati to u igru bilo bi zlato. Ako nikako drugačije, kroz kolekcije kojih ima malo more. Nekima je to trn u oku, skupljati sve skinove, dodatke i ostalu kozmetiku, često i plaćati za njih, u igri koju su već platili. Meni to nije problem, uz svaki level up dobije se jedan loot chest, a ja spadam u one koji ne moraju imati sve odmah sada odmah. Malo po malo se skuplja, kao i Hearthstone karte, samo s jednom velikom razlikom, ovdje nisam oduševljen kada dobijem predmet većeg rariteta. Dobio sam legendarni skin i nije bilo nikakve posebne reakcije – mnogi se u ovom aspektu neće složiti.
Jednu stvar sam namjerno ostavio za kraj – zabava. Overwatch ima svoje mane koje sam nabrojao, ali je prokleto zabavan – to je bio razlog zašto sam ga igrao. Partije traju do deset minuta i to mi savršeno odgovara, čak i kada je poraz neizbježan nećete izgubiti puno vremena. Zaboravit ćete na to vrlo brzo, ući u iduću partiju i sjajno se zabaviti. Ne žalim niti sekunde što sam potrošio na igru.
Overwatch je trenutno vrlo dobra igra koja ima fantastičan dizajn. Nova je, ima tu puno mjesta za napredak i siguran sam da će se on dogoditi. No kako stvari trenutno stoje, Team Fortress 2 je i dalje najbolja igra ovog tipa na tržištu. Sve što Overwatch mora napraviti je pratiti njihov model – nastaviti se razvijati i evoluirati sukladno onome što igrači žele i s velikom naglaskom na to da je zabava najvažniji dio igre. Ako to naprave, za par godina Team Fortreess 2 više neće biti kralj žanra – Overwatch će biti. Uz pedigre koji Blizzard ima, iskreno vjerujem kako će se to dogoditi.
2 thoughts on “Overwatch recenzija”