Svi koji me poznaju, a imaju interes u video igrama, znaju odgovor na pitanje koja mi je najdraža igra. World of Warcraft. Igra je nedavno proslavila 20 godina, ja nisam u njoj svo to vrijeme, nešto malo kraće, ali i dalje predstavlja dobar period mog života. Preko nje sam upoznao mnoge ljude, neke od njih danas bez problema zovem prijateljima, stvorio mnoge uspomene. Niti jedna igra nije toliko oblikovala moj život.
Mogao bih pričati o tome što sam sve prošao danima, no danas bih fokus stavio na 11.0 patch koji polako dolazi svom kraju. Kao i o stanju igre, koje mi se direkcije sviđaju, a koje ne. Krenimo prvo sa ciljevima koje si postavim za igru. U prvu The War Within sezonu sam ušao sa željom dosegnuti 2500 rating u Mythic Plus dungeonima te završiti raid na Heroic težini, jer prestao sam raidati mythic težinu odavno. I jedan i drugi cilj sam ispunio prilično lako.
Mythic Plus je bio patnja, to što razvojni tim radi healerima je naprosto krivo. Kao da je odgovornost cijele grupe na njihovim leđima do te mjere da je omjer stresa i dobivenog razlog odustajanja. Jednako problematično koliko i meta koja se razvije na samom vrhu, gdje je potrebna. No na nižim težinama nije i ne bi trebala biti, što je do ljudi. Sistem polako postaje problematičan jer ljudi žele odmah najbolje nagrade, a dobar dio njih nije naučio osnovne mehanike dungeona kako spada. Takvih grupa sam imao solidan broj, onda kada ljudi znaju što rade, ide glatko.
Nerub-ar Palace je zaista dobro napravljen raid. Tim koji radi raidove već dugo nije imao lošu izvedbu. Napravili su dobar posao s dizajnom istoga, kako vizualno tako i s boss borbama koje su imale zanimljive mehanike. Tijekom sezone su dodali i buff koji pomaže timovima koji ga još nisu očistili. Jedina zamjerka ide na prve tjedne kada su performance u istom u nekim trenucima bile na prilično problematičnom nivou. FPS drop i lag, ja ga osobno nisam imao, no kolege iz guilde jesu.
Nova ekspanzija je donijela 4 nove zone, a mini patch još jednu. Hallowfall je daleko najzanimljivija od njih, smještena u podzemlje, s kristalom koji služi kao sunce, no od nedavno ga, s vremena na vrijeme, preuzme tama. Jedan od vizualno fantastičnih momenata koji daje i neke sitne gameplay razlike. Ništa spektakularno, ali se vidi kako razvojni tim eksperimentira. Što se još više vidi uz Siren Isle (zonom iz mini patcha) koja ima različite protivnike na tjednoj rotaciji. Sve je to razvoj za budućnost i češće korištenje takvih mehanika.
Ipak, još uvijek mislim da je količina zona i sadržaja u njima prema za ekspanziju koja nije ponudila ništa novo. Dragonflight je imao novi sistem letenja koji je osvojio skoro sve (uvijek ima onih nezadovoljnih), imao je novu rasu i klasu. Ovdje smo samo dobili novu rasu – Earthen. Iako su ih solidno predstavili, sve oko njih zvoni ‘evo vama u Hordi nešto kao Dwarfovi’. Što je dodatno promašen slučaj pošto frakcije skoro pa i nemaju ulogu (izuzev za PvP no o njemu nemam što reći koliko je zanemaren). Želiš igrati s prijateljima kao Dwarf. Jednostavno budeš Dwarf jer restrikcija za veliki dio sadržaja više nije pristupna, a samo je pitanje vremena kada kompletno neće biti prisutna.
Za kraj sam ostavio priču. Sviđa mi se način kako je Blizzard evoluirao kroz pričanje istih, što sve više pričaju male priče kroz patcheve. Neke sitnice koje nisu ekstremno važne na velikoj skali. Bilo da govorimo o likovima ili lokacijama. Priča samog patcha je bila ok, sa par jako dobrih momenata. I to točno onakvih kakve rade najbolje – velika skala, važni likovi i važan trenutak. Cheesy? Često, ali koga briga! Te veliki ali… a taj ali je vezan i kroz ono što je u traileru bilo aludirano. Ogroman mač zabijen u planet. Što se u stvarnom vremenu dogodilo prije sedam godina. Po tom pitanju nije bilo baš nikakvog pomaka. Veliko razočaranje koje ostavlja upitnike, jer zadnjih nekoliko ekspanzija je završilo s jednim poglavljem priče manje nego što je trebalo.
Sada polako čekamo 11.1. patch koji bi po nagađanjima mogao krajem veljače ili početkom ožujka. Njemu se ne veselim, jer ako postoji jedna stvar koju ne volim onda je to sve oko tehnologije goblina i gnomova. Ne volim tu mech ideju, a Undermine(d) na vodi u tom smjeru. Nekako mi se čini kada iduću puta World of Warcraft bude u Vikend ratniku ću biti puno više kritičan.
2 thoughts on “Vikend Ratnik – World of Warcraft, moja droga”