800 ljudi će izgubiti posao unutar Activision Blizzard grupacije – priča o pohlepi

Svijet je proklet i sebičan. Ljudi gledaju samo svoje interese, puno više je takvih nego onih koji će pružiti pomoć drugima. I dok takvih primjera ima malo more, onaj o kojem ja danas želim govoriti je o prokletosti koja je zadesila ljude koji rade za Activision Blizzard.

Bit ću prilično jasan. Ovo što se događa je samo prvi korak koji nas vodi prema korporativizmu, gdje velike kompanije imaju moć nad svime što se događa, gdje su moćnije od nacionalnih vlada. I da uvijek postoji način da se to zaustavi, a on uključuje da se mali pobune protiv velikih prije nego postane prekasno. Što se to događa? Trenutak u kojem Bobby Kotick, CEO Activision Blizzarda dođe predstaviti financijsko izvješće, koje je zakonski obavezan objaviti, i kaže ‘kako su financijski rezultati kompanije u 2018. godini bili najbolji u povijesti‘. Prilično jasno, zar ne? Pozitivno, za ne?

Varate se, zato što nastavak kaže kako ‘nisu ostvarili svoj pun potencijal, i kako će morati otpustiti 8% ljudi‘. Na kompaniju koja zapošljava 9600 ljudi to vam otprilike dođe na 800 ljudi. Sada malo zastanite i promislite. Najbolji rezultati u povijesti, firma koja je poznata po generiranju novaca, odlučila je nagraditi radnike tako da im kaže da 8% njih leti van. Pokazati kako su samo potrošni materijal, samo osjetno skuplji nego uredski papir. Kako treba smanjiti troškove na njihovim plaćama, istim onima koje se kompenziraju svim onim bonusima koje si ionako bogata vrhuška kompanije isplaćuje. Ne smetaju im oni bogati, koji si pohlepno pune račune, smetaju ih plaće onih koji zapravo nešto rade. Koji sudjeluju u kreiranju proizvoda.

Zato slušamo kako se ljudi koji su dobili obavijest o otkazu grle sa onima koji ostaju na parkiralištu firme, kako nakon preko desetljeća odanosti kompaniji bivaju odbačeni poput starih krpa. Slušamo kako je ovoj industriji potreban sindikat (što je potpuna istina), ali ne slušamo o tome kako to nije samo problem ove industrije, nego je to problem sistema. Problem pohlepe, neke proklete spekulativne igre na burzi gdje cijena kompanije nema nikakve veze s time koliko kompanija zaista proda. Gdje nakon vijesti da će 8% ljudi ostati bez posla cijena dionica Activision Blizzarda skoči za 4%.

Problem je u sistemu, onome koji dozvoljava firmama štogod žele. Milijarderskim zaradama dozvoljava otpuštanje ljudi, mjesto da krene regulirati zakonom. Dozvoljava bogaćenje ionako bogatima, kako bi nastavili imati moć nad siromašnijim pukom. Dok taj isti puk proživljava bojazan od feudalca koji mu kontrolira život. U modernom dobu, i to u industriji koja je često puna visoko obrazovanih ljudi, oni se boje zauzeti za sebe kako ne bi izgubili posao. Ne žele se udružiti u sindikat, ne žele tražiti pošteniju raspodjelu novaca. A dio zašto ne žele je zato što netko mora biti Matija Gubec, netko mora započeti revoluciju, no čim korporativna kompanija to namiriše odmah je spremna dati otkaz toj osobi. Službeno joj ne može dati zbog toga što osniva sindikat, ali svi znamo kako to naprave tako da im otkaz uruče pod nekom drugom premisom, istovremeno stopiraju proces i obeshrabre ostale koji pokušavaju.

800 ljudi će ostati bez posla, iako kompanija ima i više nego dovoljno da ih financira. 800 ljudi će morati krenuti u proces traženja posla, u kompanijama sličnih moralnih stajališta, iza koje stoje slični ulagači, koje traže rast profita iz godine u godine, premda odavno nemaju ideju što s novcem kojeg su nagomilali. Drugim riječima, nije problem u ljudima koji dobivaju otkaze, problem je zašto dobivaju, to jest problem je u sistemu. Sistemu kojeg treba mijenjati, na svijetu ima dovoljno resursa kako bi svi lagodno živjeli, no i dalje dozvoljavamo pohlepi da prevlada.

Nadam se kako će svi pogođeni ovim otkazima brzo naći novi posao.

Odgovori

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Skok na vrh