Nova World of Warcraft ekspanzija ima puno toga za popraviti

Ostalo je nekoliko sati prije nego World of Warcraft najavi svoju iduću ekspanziju. Glasine su tu već danima, od imena, pa do potencijalne nove rase i klase. Sve to je dio folklora ovog modernog vremena i to ne treba nikoga niti čuditi niti zabrinjavati. Tako je kako je. Ono što treba zabrinjavati je samo stanje u kojoj se igra nalazi i gdje bi ova ekspanzija mogla do kraja slomiti igru, kao treća uzastopna ‘loša’ ekspanzija. Brojke do kojih fanovi dolaze već govore o tome kako su mnogi napustili igru, to govori i moja lista prijatelja gdje se neka imena nisu pojavila već godinama, a lako moguće i da neće tako skoro. Pa što to World of Warcraft mora popraviti.

Za početak krenimo s jednom stvari koju ne može popraviti i koja će uvijek biti uteg oko vrata. To je sama starost igre. World of Warcraft se približava svom dvadesetom rođendanu što donosi probleme u dva glavna aspekta, premda svaki ima svoje pluseve i minuse. S jedne strane je onaj tehnološki u kojem je jasno kako igra ne izgleda kao zadnji krik tehnologije, niti će više ikada tako izgledati. Pozitivna strana toga je što vam nije potreban jak stroj kako bi bili dio tog svijeta.

Drugi aspekt se sastoji u tome da je sadržaja malo more, što je naravno super stvar pošto imate što raditi. Suprotna strana te medalje je to što govorimo o zastrašujuće velikoj količini za nekoga tko prvi puta ulazi u igru. To je sadržaj igre i njenih osam ekspanzija. To je skoro 20 godina razvoja, ideja, pa na kraju i priča koja se nalazi u svemu tome. Koliko god se na te dvije stvari gledalo i trudilo se poboljšati ta dva iskustva, taj problem će zauvijek ostati tu.

Stoga, idemo se fokusirati na ono što se može napraviti da World of Warcraft bude bolji. Tu ima puno stavki koje stvaraju problem, a prvi i osnovni je priča. Battle for Azeroth je imao super ideju oko novog rata, ali tu ideju nikako nije uspio odraditi kako spada. Cijela ekspanzija se vrtjela oko rata koji je izgledao kao da se ne događa. I dok je to promašena prilika, sve što je Shadowfall napravio je bilo dno. Tamo je priča otišla u potpuno negativnom smjeru, kada je odjednom osoba za koju do tada nismo čuli, niti imali ideje o liku i motivaciji, postala i jednako tako brzo prestala biti glavni negativac. Što bi se još preživjelo da pri tome nisu sve ono što su godinama gradili bacili u vodu. Pogotovo likove.

Likovi jesu veliki problem, pošto smo tijekom zadnjih 20 godina ubili ili porazili manje-više svakog važnog lika, a da se u međuvremenu nisu stvorili novi koji bi mogli popuniti njihove cipele. Ostalo ih je još nekoliko koji nisu pali pod utjecaj zla, na ovaj ili onaj način, te je samo pitanje vremena kada će se i to dogoditi. Što znači, profilirati nove likove, ne stalno reciklirati jedne te iste. Nadalje, priča koju nova ekspanzija donese mora biti osjetno koherentnija, treba biti manja skalom, jer kad god Blizazrd pokušava raditi Game of Thrones stil priče završi kao zadnja sezona te serije. Kada rade epski s puno klišea tada su najbolji. Pa zašto mijenjati formulu koja funkcionira.

Glavni problem zašto bilo kakve intrige ne funkcioniraju je zato što komotno možete prekrižiti prvu riječ u imenu igre. Warcraft je trenutno sasvim dosta zato što World aspekt ne postoji. Blizzard je napravio toliko dizajnerskih grešaka (o kojima kasnije) da je kompletno ubio svijet. Kakve aktivnosti možete vidjeti u svijetu? Zone su prazne, osim one zone koja je trenutno aktualna, a i ona je aktualna samo prvih par tjedana dok svi tamo ne obave što trebaju. Nema nikakvog razloga vratiti se u nove zone, a kamo li u stare. Sve što se događa je kompletno instancirano. A nove zore su pune stvari koje su napravljene s MMO aspektom na umu, nešto za što vam treba više ljudi za odraditi, ali koja koristi od toga kada ako ne odradite to u prvih par tjedna dok je aktualno, nema nikoga. Pozvati bossa za kojeg treba troje ljudi? Sretno vam bilo.

Shadowlands je savršeni primjer instanciranog svijeta čak i van onoga što je standardno instancirano. Napravljena je mapa gdje niti jedna zona nije fizički povezana s onom drugom osim centralnog grada. Nema osjećaja kao da je to dio svijeta. Štoviše, ovo je ideja na kozmološkoj razini. Gdje je svaka mapa svijet za sebe. Koja kao da ne ovisi o ničemu što se oko nje događa. Osjećaj je kao da se skače između nepovezanih segmenata koji su nabacani samo da bi bili drugačiji.

Spomenuo sam problem dizajna koji je prisutan već neko vrijeme, ja bih rekao od Warlords of Draenor ekspanzije. Kada je tim uveo garrison kao ideju u igru. Meni se svidio, no puno češće je mišljenje da je to promašen koncept – pošteno, ukusi su različiti. Iz tog koncepta zadržao se samo stol s misijama, koji se od tada pa nadalje pojavljuje u svakoj idućoj ekspanziji. Ali niti u jednom trenutku nije zadržao ništa od onoga iz prijašnje, nego se kompletno kretalo od nule. To je samo banalan primjer, pošto je puno bolji primjer u Legionu kada kreće rast ‘posuđene moći’.

To je izraz za privremeno pojačavanje vašeg lika sa temom koju ekspanzija ima. To vam je dostupno za vrijeme te ekspanzije, a onda vam se oduzme, kada ste već postali osjetno jači. Da bi se postupak ponovio od nule u idućoj ekspanziji, s nekim novim sistemom. Neke ideje koju čine klasu boljom su se zadržale, ali su se generalno svaki od tih sistema i njegovih podsistema ukidali krajem ekspanzije. Ništa se nije zadržavalo. Ništa se nije probalo nadograditi da se iskoristi u nekom malo drugačijem obliku.

Primjerice, Legion ekspanzija je imala artefakt oružja za svaku klasu, kao i relikvije koje su se mogle stavite u isti te dodatno poboljšati klasu. Jasno je meni da bi dozvoliti da to ostane identično u idućoj ekspanziji dalo previše snage i probleme u balansu i da dodatno dodaje na problem što ima previše sadržaja. Ali kada si to osmislio, osmisli način kako to zadržati u idućim ekspanzijama. Nemoj to samo ukinuti i prebaciti sličan sistem na drugi predmet na liku. Ne treba biti na snazi lika, ali i može. Stavi da profesija to odradi. Da se sada svako oružje može popuniti na isti način, samo sa smanjenom snagom. Ili ako misliš da će ti dugoročno biti problem imati takav sistem, osmisli jedan koji je dugoročno održav.

Za kraj ostaje taj problem balansa oko kojeg razvojni tim previše fokusira. Sav fokus koji oni rade je fokusiran na par stotina, možda tisuća, najboljih igrača svijeta. Koji će si osloboditi tjedan kada dođe novi raid kako bi se borili da budu prvi u svijetu koji su ga očistili. Što će se dungeoni dizajnirati oko toga da ih oni što brže prolaze u pomicanju mythic plus granica. I što će se na kraju njihov glas jako slušati. Oni su manjina. Oni su ogromna manjina. World of Warcraft nije fokusiran samo na tome, to je socijalna igra, to je nešto što je predviđeno da bude zabava. Fokusiranjem na to da ta mala šačica ima što raditi se zanemaruju svi ostali.

Njima je raid prelagan? Napravit ćemo teži idući puta, nema veze što će svima ostalima biti težak. Što onda ako je najbolji raid do sada, a nitko ga ne igra? Dungeoni na tajmeru su postali norma, ako to traje i minutu duže to se smatra gubitkom vremena. Više nije optimalno. Nema veze što je taj netko možda nov, kako se usudi ne znati taktike. Ili možda nije najbolje fokusiran jer ima probleme u životu pa je uzeo par minuta igranja da se malo makne od istih? Na kraju krajeva, nije ni važno zašto. Dodvoravanjem toj šačici elitnih igrača stvorila se veoma elitistička kultura koja je itekako štetna. Pošto nemaju svi iste prioritete. Zato što je očigledno puno lakše napisati uvredu nego pomoći nekome tko se muči. Jer eto, on krade tvoje vrijeme.

Baš zbog svega toga je važno kako će tim adresirati probleme. Hoće li prestati izmišljati toplu vodu, samo kako bi imali nešto novo, ili će shvatiti da World of Warcraft već skoro dva desetljeća ima fantastičan kostur na kojem se može na mnogo načina graditi. I da ta gradnja ne mora biti samo na smjeru snage lika nego i u smjeru emocionalne povezanosti. Ako i ova ekspanzija podbaci kvalitetom, nakon Shadowlandsa koji je po mom mišljenju najgora ekspanzija koju su ikada imali, bit će još više napuštanja igre. Možda i do točke bez povratka.